Quantcast
Channel: General Draža Mihailovich
Viewing all 1021 articles
Browse latest View live

Gučevo - prva bitka Broza i Draže [Drinska bitka - Prvi Svetski Rat] / "Novosti" September 8, 2013

0
0
Novosti
Boris Subašić
08. septembar 2013.

Posle 99 godina u rovovima gde se 7. septembra 1914. odigrala Drinska bitka, najstrašnija u 1. svetskom ratu. Kota 708, grobnica junaka koji su 55 dana odolevali austrougarskoj ofanzivi, skrivana je od Srbije

Još uvek su vidljivi duboki ožiljci bitke - rovovi i krateri
 
 BESKRAJNE izukrštane pruge rovova, zemunica i kratera iz Prvog svetskog rata protežu se i posle 99 godina duž grebena podrinjskih planina Gučeva, Boranje i Jagodnje, prirodnog grudobrana zapadne Srbije. Na tim visovima, od Gučeva do Mačkovog kamena, 7. septembra 1914. godine počela je najstrašnija bitka Velikog rata, tokom druge austrougarske ofanzive. Braneći vis Eminove vode i kotu 708 tokom 55 dana krvavih borbi žrtvovale su se hiljade srpskih vojnika.
 
Stari Podrinjci pričali su, da je dugo posle bitke goli vrh Gučeva, spržen topovskim projektilima, blistao od avetinjske fosforescentne zelenkaste svetlosti koju su oslobađala nepokopana tela. Šuma je ponovo izrasla i delimično sakrila rane bitke na izmučenoj zemlji. Ipak, ni vekovne kiše, snegovi i naslage lišća nisu zatrpale rupu koja je nekad bila zemunica. I danas iz nje proviruje nagorela greda. Nešto dalje su ostaci kamenog zidića koji je štitio mitraljesko gnezdo. Ako se zagrebe zemlja ispod debelog sloja lišća, lako se pronađe čaura ili šrapnel. Ili deo kosti. Ljudske. Ali niko ne dolazi da zapali sveću na ovom strašnom i svečanom mestu.
 
- Ovuda prolaze samo šumari, drvoseče i poneki planinar i ne znajući da je tu grobnica junaka koji su 55 dana zadržavali austrougarsku ofanzivu ka unutrašnjosti Srbije. Ovo mesto je skrivano od Srbije - kaže Žarko Ćosović, predsednik udruženja „Memorijalna izložba Bitka na Drini“ iz Banje Koviljače.
 
Dok smo raskaljanim šumskim putem prelazili tri kilometra od gučevskog proplanka Crni vrh, gde se nalazi spomen-kosturnica do „krvave kote 708“, pričao nam je da je Gučevo 1914. bilo kapija Jadra i puta za prodor ka Valjevu. Komandant austrougarske Balkanske vojske Poćorek je po svaku cenu želeo da osvoji Gučevo. Na njega je usmerio 125.000 ljudi, 165 topova i 92 mitraljeza. Kapiju Srbije branilo je 60.000 srpskih vojnika sa 88 topova, gotovo bez municije, i 43 mitraljeza.
 
- Za samo desetak kilometara fronta ratovalo je 180.000 ljudi - priča Ćosović pokazujući stare grudobrane koji neprekidno prate i oivičuju šumski put. S leve strane su, na nizbrdici, srpski, a s desne se uzdižu austrougarski.
 
- Čuvena Brozova fotografija u austrijskoj uniformi kad nišani naniže, na srpske rovove, napravljena je na Gučevu - procedio je Ćosović.
 
Uzdanica Beča na gučevskom frontu bila je 42. hrvatska domobranska divizija, koja je nadimak „vražja“ stekla čineći nezapamćene zločine nad civilima u Mačvi. Oni su prećutani u obe Jugoslavije jer su ih počinili pukovi iz Zagreba, Karlovca, Siska, Osijeka, Varaždina, Sinja, Otočca, Sarajeva, Tuzle, Mostara.
 
- Oni su bili najfanatičniji austrougarski vojnici. Na pozive srpskih branilaca „ljudi, ne pucajte, braća smo“ odgovarali su uraganskom vatrom - priča Ćosović.
 
Mreža rovova je sve gušća kako se bližimo vrhu planine. Na Eminovim vodama deli ih samo desetak koraka.
 
- Srpska vojska ostala je bez artiljerijske municije, a neprijatelji su neprekidno zasipali granatama vrh Gučeva štiteći napredovanje svoje pešadije. Zato su vojnici Drinske i Kombinovane divizije noću kopali rovove što bliže neprijateljskim. Bombe su postale njihova artiljerija, a glavno oružje bajonet. Njima su svakog dana iznova osvajali položaje s kojih ih je potisnula vatra austrougarskih topova. Bila je to najstrašnija i najduža bitka prsa u prsa u Velikom ratu - priča Ćosović dok hodamo kroz dugi rov koji vijuga između drveća.
 
- Bitka na Drini je predstavljala prvu „rovovsku vojnu“ u Prvom svetskom ratu i pokazala je kako će izgledati rat pre nego što se linija fronta stabilizovala u severnoj Francuskoj - kaže penzionisani pukovnik mr Dragan Krsmanović, istoričar i viši arhivista, nekadašnji načelnik Vojnoistorijskog arhiva.
 
 
 
On je stručni vođa projekta udruženja „Memorijalna izložba Bitka na Drini“ da se uredi i obeleži staza kroz gučevsko bojište i da se ono otrgne od zaborava. Ožiljci bitaka su još duboki, naročito oni iz lagumskih bojeva koji su prvi put u Velikom ratu vođeni na Gučevu. O njima svedoče ogromni krateri, prečnika 16 a dubine oko sedam metara.

Njihovu tajnu otkrio nam je istoričar-amater Mića Tomić, koji sakuplja svedočanstva o Prvom svetskom ratu.

- Moj đed, miner, podnarednik Drinske divizije potkopao je austrijske položaje i digao ih u vazduh - kaže Tomić.

Krajem septembra 1914. Austrougari su doveli sveže snage i počeli da potiskuju Srbe s Eminovih voda u podnožju kote 708. Tomićev deda s rudarima prokopao tunele ispod nogu neprijatelja i minirao ih. Eksplozija je izgledala kao erupcija vulkana.

Jesen 1914. bila je izuzetno maglovita, kiša je pljuštala često, bitka se vodila u oblacima. Srpski zakloni u drugoj liniji su kao lastavičja gnezda visili na najstrmijim padinama gde nije mogla da pogodi austrougarska artiljerija. Zato su Austrougari koristili zapaljive granate i bojne otrove. I to su srpski junaci izdržali, uprkos očajnom snabdevanju.

- Trupe operativne vojske trpe najveću oskudicu u obući, odeći i logorskoj opremi. Ogroman broj obveznika ratuje u svom dotrajalom seljačkom odelu. Ima pukova koji polubosi prelaze forsiranim marševima ogromna rastojanja i potpuno bosi stupaju u borbu - pisao je ogorčeno vojvoda Stepa Stepanović vladi u Nišu.

Ratni liferanti su naplaćivali opremu koja nije stizala na front, a saveznici nisu slali municiju koju su obećali ako srpska vojska napadne Austrougarsku preko Srema, po cenu strašnih žrtava.

- Brdske i haubičke municije gotovo da nema. Na frontu Gučevo-Kostajnik brdske baterije stajale su bez dejstva kad je pomoć bila najpotrebnija - pisao je vladi komandant srpske treće armije Pavle Jurišić Šturm.

Uprkos svemu, austrougarska pešadija nije uspevala da ovlada planinama od Gučeva do Mačkovog kamena.

- Nesalomivo raspoloženje Srba za borbu uništavalo je više puta i one uspehe koji su postignuti u toku nekoliko dana i sa velikim žrtvama - piše u austrougarskom divizijskom izveštaju sa Gučeva.
Kada topovima nije uspeo da otera srpske vojnike, Poćorek je na kotu 708. poslao 25. zagrebačku pukovniju.

- U njoj su bili Josip Broz, Vlatko Maček, Miroslav Krleža, a verovatno i Srbin Svetozar Pribićević. Svi su oni bili značajne političke ličnosti u Kraljevini SHS i Jugoslaviji ili SFRJ. Zato je Bitka na Drini prećutkivana. Naročito ako znamo da je Gučevo branio i Dragoljub Mihailović, vodnik u Trećem prekobrojnom puku Drinske divizije. Na Gučevu se odigrala prva bitka Draže i Tita, u kojoj je Broz izgubio. Njegova četa je potučena do kolena i on to nije zaboravio - kaže mr Krsmanović.

Uprkos presudnom značaju bitke na Gučevu za slom austrougarske ofanzive ona je gotovo prećutana u istoriji.

- Jedan od razloga je taj što se na Gučevu vide greške srpske vrhovne komande i vlade. Drugi, važniji je što se baš na Gučevu pokazala upornost u borbi i okrutnost prema civilnom stanovništvu naše „jugoslovenske braće“. Već od 1918. bilo je neprimereno to potencirati - kaže mr Dragan Krsmanović, nekadašnji načelnik Vojnog arhiva.

Gučevo i cela bitka na Drini bili su tabu u vreme komunizma, kaže Aleksandar Dumić.

- Moj otac zaslužio je na Gučevu Karađorđevu zvezdu, a preko Albanije je nosio starog kralja Petra na leđima. Na Kajmakčalanu je izgubio desnu ruku. Porodicu su mu pobili Austrougari. Posle Drugog svetskog rata komunisti su mu uzeli kuću. Kad sam pošao u gimnaziju profesorka me je izvela pred razred i rekla: „Ovo je sin vajnog heroja koji je ratovao za ništa, za kralja i njegove eksploatatore. “Tek tad sam saznao da je moj otac junak. Nije dao da se u kući priča o balkanskim ratovima i svetskom ratu, ali ni to nije vredelo. Tito nije opraštao gučevskim junacima koji su ga oterali iz Srbije - priča Dumić dok se probijamo kroz rovove na Eminovim vodama.

Podnarednik „vražje divizije“ Josip Broz jednu medalju, od dve koje je dobio u Prvom svetskom ratu, zaradio je na srpskom frontu, podseća mr Krsmanović.

- Za jednog podoficira veoma brzo je napredovao i bez sumnje je učestvovao u borbama najpre u Mačvi, a potom na Drini, najverovatnije na mostobranu kod Ade Kurjačice i Jelava, a nakon toga na grebenu Gučeva. Pošto je bio izviđač sigurno je isleđivao zarobljenike i prikupljao podatke od civila, što ga dovodi u tesnu vezu sa zločinima. Nisam našao materijal o njegovom ponašanju u ratu, ali se za njega vezuje priča o pokušaju silovanja i hapšenju. Njegovi biografi su to prepravili u hapšenje zbog antiratne propagande, što je potpuna neistina. Sve su to razlozi zbog kojih se ćutalo, a i još se ćuti o bici na Drini - kaže mr Dragan Krsmanović.

A za Gučevo je još 1915. čuo ceo svet. Pola godine posle bitke, američki novinar Džon Rid je obišao ovo polje smrti i sa njega poslao potresnu reportažu.

- Na jednoj strani brisanog prostora bili su srpski rovovi, na drugoj austrijski. Jedva ako ih je delilo desetak metara. Teren između rovova bio je pretvoren u nepravilne gomile zemlje. Pogledavši bolje, videli smo strašnu stvar: iz ovih malih gomila štrčali su komadi uniformi, lobanje sa ulepljenom kosom, krvave kosti koje su virile iz vojničkih čizama. Hodali smo po mrtvima. Tako mnogo ih je bilo, ponekad bi nam noge upale u jame trulog mesa, drobeći kosti. Punih devet kilometara dužinom vrha Gučeva mrtvi su bili tako naslagani, 10.000 njih - zabeležio je Rid.

- Bezbroj puta slušao sam priče seljana kako su na Gučevu čuvali stoku po livadama pokrivenim ljudskim kostima. Pre nekoliko godina stari čobanin je naišao na bajonet koji je virio iz zemlje i počeo da kopa oko njega. Iskopao je kostur u klečećem stavu koji drži pušku. To je bio srpski vojnik koji se spremao da iskoči iz rova kad ga je zatrpala zemlja od eksplozije - kaže Ćosović.


MAŽORETKINJE VAŽNIJE

PROŠLE godine Srbija je dobila prvu memorijalnu galeriju Bitke na Drini u Banji Koviljači.

- Na opštinskom konkursu projekata nevladinih organizacija dobili smo za galeriju 50.000 dinara. Mažoretkinje su dobile nekoliko puta više. Samo je Direkcija za razvoj Banje Koviljače pokazala da vodi računa o nacionalnom identitetu i dala nam prostorije na korišćenje. Poseta je iznad svih očekivanja, na hiljade ljudi je prošlo kroz tridesetak kvadrata izložbe - kaže Žarko Ćosović.


KOSTURNICA UTONULA U TAMU

SAMO deo kostiju žrtava Drinske bitke sahranjen je u kosturnici na Gučevu koju je 1929. o svom trošku podiglo Udruženje rezervnih oficira i ratnika. Hrvatski političari protivili su se veličanju ove bitke.

- Niko nije mogao iz zemlje da izvadi ljude pretvorene u prah i pepeo. Oni počivaju po celom Gučevu. Zato molimo državu da posle 99 godina samo malo pomogne i uredi šumski put, da ljudi mogu da dođu i odaju poštu junacima koji su se žrtvovali za Srbiju - priča Ćosović dok obilazimo kosturnicu s koje puca pogled na Mačvu, Podrinje i bosansku obalu s koje je 55 dana padala čelična kiša u jesen 1914. godine.

- Sa grba Srbije na spomeniku nestalo je jedno ocilo. Popucale su i kamene klupe s usnulim lavovima koji čuvaju kosti ratnika. Neko je pokrao i delove metalne ograde. Ukradeni su kablovi reflektora koji su osvetljavali spomenik, koji se ranije izdaleka video kao svetionik. Sad je potonuo u tamu. Bojim se da će tako završiti i Srbija, koja zaboravlja svoje junake - priča Ćosović.


POĆOREKOVE USTAŠE

GERMANIZOVANI Slovenac Oskar Poćorek, komandant austrogarske Balkanske vojske, patološki je mrzeo Srbe. Govorio je da Austrougarska neće imati mira dok Srbiju ne baci na kolena. Na Gučevo je uputio, kao najveću uzdanicu, 42. hrvatsku domobransku diviziju.
- Komandant je bio Stjepan Sarkotić, veliki neprijatelj jugoslovenstva i Srbije.


Od kraja Prvog svetskog rata do 1929. rukovodio je „hrvatskim komitetom“ u Beču, prethodnicom ustaša. Na čelu komiteta zamenio ga je Ante Pavelić - kaže mr Krsmanović. U 25. pukovniji, gde su ratovali Josip Broz i Vlatko Maček, bio je i Slavko Štancer, koji će 1941. godine postati prvi čovek u vojsci NDH.


http://novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:452873-Gucevo---prva-bitka-Broza-i-Draze


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****
 


Обављено вештачење: У Титовом сефу нема ништа Титово, све покрадено од Карађорђевића / "Србија Данас" September 10, 2013

0
0
Србија Данас
Срна
10. септембар 2013.

 
 
Председник Државне комисије Србије Оливер Антић рекао је да је добио извештај вештака о садржају недавно отвореног такозваног „Титовог сефа“ у Народној банци Србије, истичући да у том сефу нема ништа Титово и да све су ствари династије Карађорђевић.
 
„У сефу нема ништа Титовог, све је од Карађорђевића. Стигло ми је вештачење, вештак је све погледао и проучио. То су покретне ствари још од краља Александра и краљице Марије Карађорђевић“, навео је Антић.
 
Он је додао да још нема процене вредности тих ствари, али да оне припадају породици Карађорђевића, те да немају везе са сукцесијом бивше СФРЈ, јер је реч о приватној имовини.
„Врло ускоро ћемо изаћи у јавност о овом сефу. У петак је стигло вештачење, а ускро шаљемо извештај суду“, рекао је Антић, који је био на челу трочлане државне комисије.

Државна комисија отворила је у априлу такозвани „Титов сеф“ у Народној банци Србије после више од 30 година од када су, по одлуци Предсједништва СФРЈ, ти предмети тамо депоновани.

„Депо 555 Председништва СФРЈ“ отворен је на захтев Првог основног суда у Београду, пред којим се води оставинска расправа између Титових наследника.

Према ранијем писању београдске штампе, велики број нађених ствари има сигнатуру Карађорђевића, па чак и лични потпис краља Петра, као и вредна нумизматичка збирка и Орден Карађорђеве звезде, украшен брилијантима, рубинима и смарагдима, који је припадао краљици Марији.

Државну комисију је овластио председник Србије Томислав Николић да изврши увид у ствари које је Председништво СФРЈ похранило у депо број 555 у Народној банци Србије.

Пошто је Комисија коју је именовао Николић, као правни наследник Предсеништва СФРЈ, пописала нађене ствари, судски вештак је у њиховом присуству извршио увид.


Срна

http://www.srbijadanas.net/obavljeno-vestacenje-u-titovom-sefu-nema-nista-titovo-sve-pokradeno-od-karadjordjevica/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Remembering the great Voyvoda Momchilo Djujich, the legendary Serb commander, on this day, September 11, 2013. Memory Eternal.

0
0

Aleksandra's Note:He's one of the "Eternal People". Voyvoda Momchilo Djujich left a permanent mark during his time on this earth, and his legacy will remain alive in the hearts and minds of Serb patriots throughout the world forever into the future. My father, Rade Rebic, was like a son to Voyvoda and served as his loyal Secretary of the Movement of Serbian Chetniks Ravne Gore for many years and his friend and trusted confidant long beyond that.

Voyvoda Djujich was a good Serb, an effective and legendary wartime commander, a true Patriot, and a giant of a man.

Memory Eternal to one of the "Eternal People".

SLAVA MU, I HVALA!

Sincerely,

Aleksandra Rebic


Portrait Drawing of Voyvoda Djujich at Chetnik Memorial Hall
in Winona, Ontario Canada.
Photo by Aleksandra Rebic July 30, 2013.
 
Djujich and Mihailovich monuments at St. Sava Monastery in Libertyville, IL
Photo by Aleksandra Rebic September 11, 2011.
 
 
 
Момчило P. Ђујић
27 February 1907 – 11 September 1999
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****

NEW BOOK! / The Kingdom of Yugoslavia in World War II / Le Royaume de Yougoslavie dans la Seconde Guerre mondiale / By Miloslav Samardzic in English and French!

0
0

Pogledi
September 11, 2013



Miloslav Samardzic
The Kingdom of Yugoslavia in World War II

Miloslav Samardjic
Le Royaume de Yougoslavie dans la Seconde Guerre mondiale
 
Илустрована историја Другог светског рата 1941-1945. на територији Краљевине Југославије, са 480 фотографија и краћим описима кључних догађаја. Тврди повез, формат монографије (Б-4, 32х25 цм), 240 страна, луксузна опрема.
Књига је двојезична – на енглеском и француском језику.
 
ЦЕНА: ЦЕНА: 5.000 ДИНАРА. За поруџбине преко овог огласа издавач одобрава попуст од 20 посто.
Поштарина и порез урачунати. Плаћање поштару, приликом преузимања књиге – 4.000 динара.

Поруџбине:
ЕЛЕКТРОНСКОМ ПОШТОМ: 
pogledi@sbb.rs
ПРЕКО ТЕЛЕФОНА: 064/1-880-990
НА АДРЕСУ: НИП „Погледи“, Цетињска 3, 34.000 Крагујевац.
Потребно је да наведете Вашу пуну адресу, мејл и број телефона.
Испорука одмах, плаћање поштару, поузећем.


[Sto se tice porudzbina knjige, za sada mozete da mi se obratite na PP. Mislim na sve iz inostranstva. Uskoro ce kolega postaviti sajt za prodaju u inostranstvu, za oko 10-15 dana, pa ce ici na taj nacin. Iz Srbije, moze se poruciti preko ''Pogleda'']


*****
 
 Retired colonel Dragan Krsmanovic, former Chief of the Military Archives in Belgrade:

"Clear and concise explanations and 480 carefully selected photographs of the illustrated “the Yugoslav Kingdom in World War II” provide a simple and complete overview of the basic facts about the war and the warring parties in the Kingdom of Yugoslavia. The author successfully refutes a widely held belief that history is written by the winners (in this case the communists)."

Le colonel en retraire de l’Armée Serbe, Dragan Kersmanovic, ancien directeur des Archives militaires de Belgrade:

"L’Histoire documentée «Le Royaume de Yougoslavie dans la Seconde Guerre Mondiale», par des explications limpides et concises et à l’aide de 480 photographies méticuleusement choisies, offre un répertoire simple et clair des faits de base concernant la guerre et les forces en présence dans le Royaume de Yougoslavie. L’auteur réussit à démentir la conviction d’usage selon laquelle l’Histoire est écrite par les vainqueurs (en l’occurrence, les communistes)."

Alexander Dinchic, historian:

"All in all, 480 of the author’s photographs successfully have given a complex account of the Second World War."

Alexandre Dintchic, historien:

"En somme, l’auteur a, à l’aide de 480 photographies, réussi à raconter l’Histoire complexe de la Seconde Guerre mondiale en Yougoslavie."


CONTENTS
 
Preface .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .8
 
Chapter 1 – Understanding Events up Until the Summer of 1941 .  .  .  .  .10
Chapter 2 – The Independent State of Croatia and the Serbian Uprising .28
Chapter 3 – The Germans and the Uprising of the Serbian People  .  .  .  . 36
Chapter 4 – Communists and the Civil War .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  54
Chapter 5 – The Anti-Communist Volunteer Militia .  .  .  .  .   .  .  .  .  .  .  .  .  62
Chapter 6 – King Peter II and the World Leaders .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .66
Chapter 7 – In Hollywood .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .75
Chapter 8 – Himmler in Serbia .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  83
Chapter 9 – Mihailovic hinders Rommel .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  .  86
Chapter 10 – The New German Retaliations .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .   .  .  .  .  .  .90
Chapter 11 – The Largest Anti-Axis Operation .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .   .  . 102
Chapter 12 – General Mihailovic  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 114
Chapter 13 – Officers of the Yugoslav Army .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .    .  .  .  .  . 124
Chapter 14 – The Largest Guerrilla in Europe .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .140
Chapter 15 – Weapons of the Yugoslav Army .  .  .  .  .  .  .  .  .  .    .  .  .  .  .  .  164
Chapter 16 – Chetniks of duke Kosta Pecanac.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  ..  .  .  .  .  .  188
Chapter 17 – The Nedic`s Forces  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 192
Chapter 18 – The Ljotic`s Forces  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  . 196
Chapter 19 – The Russian Protection Corps .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .200
Chapter 20 – The 1st Cossack Division .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .    .  .  .  .  .  .  .204
Chapter 21 – The Partisans  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 208
Chapter 22 – Selected Photos .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .   .  .  .  217
 
Geographical Terms .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .    .  .  .  .  .  . 225
Name Index .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  .  . 226
Sources  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .    .  .  .  .  .  .  .  . 234
A Note About the Author .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .237


SOMMAIRE

Avant propos .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 9
 
1. Les événements jusqu’à l’été 1941  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  . 11
2. Le soulèvement serbe contre la NDH  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .   .  .  . 29
3. Le soulèvement serbe contre les allemands  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  .  .  . 37
4. Action communiste et guerre civile  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  . 55
5. Milice de volontaires anticommuniste  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .63
6. Le Roi Pierre II avec les dirigeants de ce Monde  .  .  .  .  .  .   .  .  .  .  .  .  . 67
7. A Hollywood  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .75
8. Himmler en Serbie  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . 83
9. Mihaïlovic contre Rommel  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 87
10. Nouvelles représailles allemandes  .    .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  ..  .  .  .  .  .  .  .  . 91
11. L’opération la plus massive contre l’Axe  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  . 103
12. Le Général Mihaïlovic  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .   .  .  .  . 115
13. Les officiers de l’Armée Yougoslave  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 125
14. La guérilla la plus massive d’Europe  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .   .  .  .  .  .141
15. L’armement de l’Armée yougoslave  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  165
16. Les Tchetniks du Voïvode Kosta Petianatz .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  189
17. Les Unités de Nedic.  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  . .  .  .  .  .193
18. Le Corps d’armée de Liotic .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .197
19. Le Corps de Protection Russe  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  201
20. La Première Division Cosaque  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 205
21. Les Partisans communistes  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .209
22. Quelques photos en épilogue  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .218
 
Carte des toponymes utilisés  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .225
Index des noms cités  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  ..  .  .  .  .  .   229
Index des noms propres et toponymes dans leur transcription actuelle . 232
Sources  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  235
A propos de l`auteur  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . 237


PREFACE

On January 25th 2006, the Council of Europe Parliamentary Assembly promulgated Resolution 1481 that, in its final passage, calls on the post-communist countries of Eastern Europe  “…to reassess the history of communism and their own past” as “…freedom of conscience, thought and expression…” In much of Eastern Europe, du­ring the communist era, this process could not exist before the fall of the Iron Curtain. Communist governments prevented objective historical account of the time (especially during WWII). The document was sent out to “historians throughout the world to continue their research aimed at the determination and objective verification of what took place”. However, for different reasons  many countries did not welcome the Resolution as….

- Firstly, after the fall of the Berlin Wall coming to power of politicians with potential democratic conviction in the Eastern European countries were not instantaneously visible and a call to review historical events were rarely instigated. Communist parties did not have the distinct adjective (communist) in their names any longer, but the fundamentals of the doctrine remained. Apart from that, they won the first multi-party elections as key members of the newly esta­blished democratic parties and were conspicuously influential in the former totalitarian communist system in which they held high offices or were senior academic lecturers in Marxist studies.

- Secondly, communist veterans in every eastern European country continued to strengthen “achievements of national liberation struggle” either directly, or through their own offspring in other political parties.

- Thirdly, the historiography of the socialist countries, especially Yugoslavia, during the past decades, not only in­fluenced their own public, but the historiography of the Western Countries also. Western scholarly literature, often quoting Communist books and adopting the views of their authors, can be seen as the indisputable testimony.

It is intriguing that a small number of western historians studied documents in the Yugoslav archives; none of the researchers focused on the relatively longer works, bearing in mind the language barrier (Cyrillic alphabet) and the high cost of translation.

Ultimately it can be perceived that the Western Historiography coincided with the Easter European Historiography counterpart to a somewhat large extent as the East, and West were allies in WW II, and that in turn brought about the unique view of Yugoslavia. What is worth mentioning is certainly the absence of almost any difference between the arguments of the official British History of World War II, in the multiple-volume “Grand Strategy” and the historical account of  the Broz regime. This could be explicated by the British background in the overthrow of King Peter II and in bringing Broz to power. However, Heather Williams and the contemporary generation of British historians attempt to reformulate the “Grand Strategy” view.

This work, making no huge claims, is an attempt to more closely explicate the core of the key events that shook the occupied Yugoslav Kingdom from 1941 until 1945. Unlike the clear front lines  of WW I, in World War II 22 formations were active on the soil of the occupied Yugoslav Kingdom. These formations had their own and very often covert  interests, even if they were on the same side. Unfortunately, interests of the three great power blocks (the West, Germany and the Soviet Union) clashed on this terrain and the Western politics had undergone a radical shift in political affiliation turning from the Monarchy to the Communists.

Bearing all this in mind the best approach would be to show a chronological record of events illustrated by photos and maps. “Main Events” refer to the formations, their leaders, the war objectives, the actions, the victims, the international factor and the weapons.

In Kragujevac, Serbia
January 2013.
Miloslav Samardzic


AVANT PROPOS

La résolution numéro 1481 de l’Assemblée parlementaire du Conseil de l’Europe adoptée le 25 janvier 2006 a appelé les pays post-socialistes d’Europe de l’Est à «étudier de nouveau l’Histoire du communisme et leur propre passé», puisque avant la chute du mur de Berlin, la «liberté de pensée et d’expression» n’y existaient pas, et par conséquent écrire l’Histoire objectivement n’y était pas concevable. Dans le dernier point de cette résolution, une sorte d’appel a été envoyé «aux historiens du Monde entier à continuer leurs recherches axées sur la détermination et la vérification objective des événements du passé». Dans beaucoup de pays, l’appel du Conseil de l’Europe n’a pas reçu d’accueil favorable, et cela pour plusieurs raisons.

Tout d’abord, la chute du mur de Berlin ne signifiait pas pour autant l’arrivée au pouvoir des pays d’Europe de l’Est d’hommes politiques aux convictions réellement démocratiques. Ces derniers étaient, en réalité, des exceptions. Sur la scène politique, les partis communistes subsistaient, se faisant juste rebaptiser, généralement en partie socialiste ou social-démocrate. Ironie du sort, c’étaient eux qui sortaient victorieux aux premières élections libres. En plus de ces derniers, des partis politiques nouvellement constitués ne juraient que par la démocratie, mais leurs cadres aussi étaient issus du système totalitaire communiste, pour lequel ils étaient praticiens (fonctionnaires) ou théoriciens (enseignants d’une branche du marxisme).

Ensuite, chaque pays disposait d’un nombre important de vétérans de guerre communistes, qui cultivaient avec soin les « acquis des luttes de libération populaire », soit directement ou par le biais de leurs descendants encartés dans les divers partis politiques.

En outre, l’historiographie des pays socialistes, en particulier de la Yougoslavie, durant les décennies passées, n’a pas seulement eu d’influence sur sa propre opinion publique, mais aussi sur l’historiographie des pays occidentaux. Cela peut d’abord se voir en examinant la liste des références utilisées dans les ouvrages d’auteurs occidentaux. Ils citent plus que souvent les livres écrits par les communistes et adoptent leurs points de vue. Malgré que le nombre d’historiens occidentaux qui ont étudié les documents des Archives yougoslaves soit relativement symbolique, absolument personne n’y a consacré d’étude sérieuse et approfondie, tout d’abord du fait de la barrière de la langue, mais aussi certainement pour une raison de coûts importants.

Enfin, même l’historiographie occidentale concorde dans les grandes lignes avec l’historiographie en Europe orientale concernant la Seconde Guerre Mondiale, pour la simple raison que l’Est et l’Ouest étaient durant cette guerre alliés contre les puissances de l’Axe. En particulier, cette concordance des thèses principales approchait les cent pour cent lorsqu’il est question de la Yougoslavie. L’Histoire officielle britannique en plusieurs volumes, «Grand Strategy», tire les mêmes conclusions que les historiens de Josip Broz Tito à Belgrade. L’explication de cette symétrie est à chercher dans le rôle des britanniques dans le renversement du roi Pierre II Karadjordjevic et l’installation de Tito au pouvoir. Ce n’est que la génération contemporaine d’historiens britanniques, avec pour chef de file Heather Williams, qui écrira sensiblement différemment de «Grand Strategy».

Cet ouvrage n’a en apparence pas de grandes prétentions, ayant seulement pour but de présenter les principaux événements, tels qu’ils se sont déroulés, sur le territoire du Royaume de Yougoslavie occupé entre 1941 et 1945. Ce «seulement» serait synonyme de simplicité si il s’agissait de la Grande Guerre, durant laquelle les lignes de fronts étaient clairement délimitées. Cela n’a pas été le cas durant la Seconde Guerre Mondiale avec pas moins de 22 formations armées agissant sur le sol du Royaume de Yougoslavie. Parmi elles, beaucoup avaient des buts personnels précis, quand bien même faisaient elles partie du même camp avec d’autres formations. De plus, sur ce terrain se sont affrontés les intérêts des trois grands blocs – occidental, allemand et soviétique. En outre, le bloc occidental a, en plein milieu de la guerre, radicalement changé de politique, passant du soutien à la Monarchie à celui des communistes.

Dans ce contexte, il semble que la meilleure solution soit d’appliquer la méthode qui a déjà fait ses preuves : brève énumération des principaux événements selon la façon dont ils se sont déroulés, documentée avec le plus possible de photographies et cartes géographiques. Les principaux évènements impliquent des données sur les formations armées, leurs meneurs et leurs buts de guerre, ensuite sur les opérations militaires, les victimes et le facteur international ainsi que sur l’armement.


A Kragouïevatz
Janvier 2013
Miloslav Samardjic


http://www.pogledi.rs/the-kingdom-of-yugoslavia-in-world-war-ii-le-royaume-de-yougoslavie-dans-la-seconde-guerre-mondiale/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

TV Serija "RAVNA GORA" TREJLER (VIDEO) / "Telegraf.rs" May 21, 2013

0
0
Telegraf.rs
May 21, 2013

U seriji će igrati preko 200 glumaca, među kojima su i Nebojša Glogovac (pukovnik Dragoljub Mihailović), Dragan Bjelogrlić (Josip Broz Tito), Lazar Ristovski, Nenad Okanović, Olga Odanović, Ljiljana Stjepanović, Irfan Mensur i mnogi drugi

Nebojša Glogovac (pukovnik Dragoljub Mihailović)
Foto: You Tube
 
Producijska kuća “Contrast” objavila je prvi trejler za seriju “Ravna gora” koja će se emitovati na Radio-televiziji Srbije.
 
Projekat “Dramska trilogija 1941-1945″ govori o dramatičnim dešavanjima u Srbiji u periodu Drugog svetskog rata, a prvi ciklus “Ravna gora” bavi se sudbonosnim događajima u proleće 1941. godine, napadom Nemačke i slomom Kraljevine Jugoslavije, pojavom oslobodilačkih pokreta, kao i tragičnim početkom bratoubilačkog rata.

U središtu TV serije “Ravna gora” je narod koji trpi posledice sudbonosnih istorijskih događaja čiji su protagonisti Dušan Simović, Bora Mirković, Slobodan Jovanović, kralj Petar Drugi, pukovnik Dragoljub Mihailović, Josip Broz Tito, Milan Nedić, Kosta Pećanac, Krcun, Ranković, Ivan Ribar, Mustafa Golubić, Aca Mišić, Miodrag Palošević i mnogi drugi.



Foto: You Tube
 
U seriji će igrati preko 200 glumaca, među kojima su i Nebojša Glogovac (pukovnik Dragoljub Mihailović), Dragan Bjelogrlić (Josip Broz Tito), Lazar Ristovski, Radko Polič, Rale Milenković, Milorad Mandić, Miloš Biković, Mirko Babić, Boda Ninković, Nenad Jezdić, Petre Arsovski, Nenad Okanović, Olga Odanović, Ljiljana Stjepanović, Irfan Mensur, Jelena Ivanišević, Feđa Stojanović, Ivan Vučković, Nedeljko Bajić, Marko Baćević, Miloš Timotijević, Bane Tomašević i mnogi drugi.

Scenarista i reditelj je Radoš Bajić, direktor fotografije Predrag Jočić, montažer Stevan Marić, kompozitor Aleksandar Sanja Ilić, kostimograf Vesna Teodosić, scenoraf Dragan Mićanović, masker Dušica Vuksanović, izvršni producenti Nedeljko Bajić, Jelena Bajić Jočić i Predrag Jočić.

Pogledajte treljer za seriju “Ravna gora”

TV serija "Ravna Gora" - trejler
Published on You Tube by "Ravna Gora"
May 21, 2013





http://youtu.be/u5CcxAeWX4k



http://www.telegraf.rs/jetset/710660-pogledajte-trejler-za-seriju-ravna-gora-video


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

RAVNA GORA - Rift of a Nation TV SERIES / VIDEO TRAILER - English subtitles

0
0

Nebojša Glogovac as Draza Mihailovich
 
 

Posted on You Tube by "MCFilmConsultants"
Published on Sep 9, 2013           


"This big-budget HBO style series [RAVNA GORA] will detail events leading to the invasion [of Yugoslavia] by Germany in 1941, and the subsequent events which were decisive for the Serbian people and led to conflicts between two resistance movements and divisions in the tragic civil war.

"This series will treat the most significant events and personalities that have decisively influenced the course of the historical events, especially the events that for more than half a century had been hidden from the truth for ideological reasons."
 



http://youtu.be/RVFNPhQAkD0



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Selektor fudbalske reprezentacije Hrvatske IGOR ŠTIMAC: Četnici su legitimna antifašistička vojska / "Medio" September 14, 2013

0
0
Medio
Objavljeno: 14.09.2013
September 14, 2013

Selektor Kockastih šokirao sve izjavom da je četnički pokret odavno priznat od Zapada kao legitiman

                      Igor Štimac                                                                    Draža Mihailović

ZAGREB - Drag mu čiča Draža!

Selektor fudbalske reprezentacije Hrvatske Igor Štimac šokirao je tamošnju javnost izjavom da je "zapad priznao četnički pokret kao antifašističku vojsku".

Štimac je na svom Fejsbuk profilu odgovarajući na pitanje navijača "da li će prijaviti FIFA selektora Srbije Sinišu Mihajlovića zbog poziranja sa majicom na kojoj je Vukovar ispisan ćirilicom", napisao.

"Pa, nije li Hrvatski sabor doneo odluku, a Vlada provela istu kad je u pitanju ćirilica?! Vidim da ne znaš i da su četnici od zapada, kojem smo se mi bacili u krilo, odavno priznati kao antifašistička vojska, ako se ne varam?! Nacionalno svestan sam uvek bio i ostaću, kamo sreće da nas je vise takvih... Pozdrav."

Siniša Mihajlović je dan pre meča u Kardifu sa Velsom pozirao u majici na kojoj je pisalo Vukovar ćirilicom, a koju je dobio kao poklon od srpskog pravoslavnog udruženja iz austrijskog Insbruka.

Draža Mihailović
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****

OTKRIVAMO: Srbija mora da osudi komunističke zločine da bi ušla u Evropu! / "Telegraf.rs" September 15, 2013

0
0

Telegraf
D. Zlojutro
September 15, 2013

Naša zemlja će morati da uvede i Dan žrtava komunizma posle Drugog svetskog rata, kao što su to uradile Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Rumunija, Mađarska...

Foto-ilustracija: Telegraf
 
Srbija će na svom putu ka punopravnom članstvu morati da pređe mnoge prepreke i da sprovede mnoge reforme, na šta je ukazao ievropski komesar za proširenje EU Štefan File prilikom posete našoj zemlji i u razgovoru sa državnim vrhom.
 
Jedan od uslova kome ćemo morati posebno da poradimo jeste i osuda komunističkih zločina posle Drugog svetskog rata, saznaje Telegraf.rs!

Pored tri poglavlja u pregovorima koja će prema rečima profesora FPN-a Jovana Teokarevića Srbija stalno imati otvorena, pred Vladu Srbije i njen pregovarački tim u jednom trenutku će se pojaviti i pitanje poštovanja odluke Saveta Evrope iz 1997. o tome da svaka zemlja koja je imala komunistički režim vlasti nakon Drugog svetskog rata, a da je pri tome kandidat za punopravno članstvo u EU, mora da osudi zločine komunizma u svojoj zemlji.

Prema odluci Saveta Evrope, pored osude zločina od strane komunističkog režima Srbija će morati da i uvede Dan žrtava komunizma posle Drugog svetskog rata, kao što se obeležava i Dan žrtava fašizma.

Foto: Album srpskih četnika generala Draže Mihailovića u 1000 slika
 
 Poslanik uSkupštini Srbijei potpredsednik Srpskog pokreta obnove Aleksandar Čotrić kaže za Telegraf da će Vlada morati da predloži Parlamentu deklaraciju kojom se osuđuju zločini nad narodom od strane komunističkog režima, a sve zbog evrointegracija zemlje.

- Skupština mora da osudi komunističke zločine tokom njene vladavine posle Drugog svetskog rata, a to će od Srbije tražiti EU, jer su to sve zemlje koje su članice Evropske unije učinile pa i Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Rumunija, Mađarska… – tvrdi Čotrić.

Prema njegovim rečima, sve dok Srbija ne osudi komunističke zločine, njihove konc-logore, progone političkih neistomišljenika i ne proglasi Dan sećanja na žrtve kojih je, kako tvrdi, više od 100.000 neće moći da uđe u EU.

Foto: Wikipedia/Pokrajac
 
U Vladi Srbije za Telegraf su potvrdili da EUod svake države koja je kandidat za članstvo traži da ispoštuje odluku Saveta Evrope iz 1997. godine.

- Srbija će u pregovorima ići korak po korak, to je sigurno jedno od mnogih pitanja koje stoji pred nama na ovom putu, a svaki će se sigurno i rešiti, jer za tim postoji dobra volja – kažu u Vladi.

Podsetimo, Srbija će u toku pregovora sa EU pred sobom imati stalno otvorena tri poglavlja tokom pregovora: 23, 24 i 35, koja se odnose na pravosuđe, vladavinu prava i odnose sa Kosovom, i istakao da svaka zemlja članica može da traži proveru u bilo kom trenutku, a osuda zločina komunističkog režima samo je jedan od mnogih na putu ka članstvu.


(D. Zlojutro)


http://www.telegraf.rs/vesti/politika/785710-otkrivamo-srbija-mora-da-osudi-komunisticke-zlocine-da-bi-usla-u-evropu


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****
 


"World War II: The Balkan Inferno 1941-45" - A Four Part Documentary with eye-witness accounts from rescued American airmen, British historians, the soldiers on the ground, and live film footage of General Draza Mihailovich! / VIDEO TRAILER

0
0

Posted on You Tube by "MCFilmConsultants"
Published on Apr 27, 2013

 
"A 4-part documentary details true story of the Cetnik movement headed by General Draza Mihailovic and his forces loyal to King Petar II.

"Using eye-witness accounts from the rescued American pilots, British historians, and the soldiers on the ground, this is the conclusive story of the war in the Balkans.

"With un-paralleled access to War archives in Belgrade, Washington and Frieburg (Germany) we are able to create a definitive documentary of the war in the Balkans which has never been told before.

"In Post-production, availability November 2013."
 




http://youtu.be/buqmmqmoX7k



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Узроци пропасти Равногорског покрета / Александар Недић September 2013

0
0


Узроци пропасти Равногорског покрета

Понесени емоцијама, националним поносом и бунтом против неправде и силе слободраски српски народ је 27.марта 1941. поништио немачки пакт о ненападању. Пучем је смењена Влада, збачено Намесништво и проглашен за краља малолетни престолонаследник Петар. Оваква пучистичка али и народна одлука имала је за последицу немачки напад на краљевину Југославију и брзи слом југословенске војске у Априлском рату. Југославија је тада распарчана а српском народу запрећено биолошко истребљење.

Оснивање организације отпора која је носила пун и потпуно оправдан назив Југословенска Војска у Отаџбини (ЈВуО)је била нужна потреба и жеља српског народа који није срштених руку прихватао окупацију и ропство. Свесни малих снага и могућих и јасно запрећених репресија у случају оружаних напада на окупатора прве герилске групе су планирале нападе само када се за то створе услови и вероватноћа у успех. Само у случају преке потребе, када окупатор врши терор над становништвом, реквизицију или ради личне одбране герилци су предвиђали оружане акције. Вођа герилаца Дража Михаиловић  је планирао акције тек када се велики и моћни савезници приближе, довољно ослабе непријатеља и под борбом вежу главнину окупаторских снага. Тек у таквим условима герилске групе би имале потпун успех у акцији а репресије ослабљеног и деморалисаног окупатора избегнуте. Други планирани циљ герилаца био је да у тренутку одступања непријатеља успостави власт и настави окупацијом прекинути стари државни поредак до повратка краља и владе из иностранства. Такав план деловања био је у потпуности у складу са реалним стањем и приликама у окупираној земљи.

Немачким нападом на Совјетски Савез нагло је дошло до промене ситуације на терену јер су комунисти по наређењу Коминтерне донели одлуку о хитном подизању устанка у Србији. Дошло је до неколико, на жалост неуспелих преговора лидера оба покрета на којима је све нестрпљивијим комунистима предочена неспремност герилских група за преурањени устанак и огроман ризик од могућих окупаторских репресија. Комунистима је била важнија директива из Москве од немачке одмазде и могућих српских жртава. Убиством двојице жандарма 7.јула 1941. у Белој Цркви започела је највећа српска трагедија. Комунисти су рачунали на емоције српског народа који је брзу капитулацију после Априлског рата доживљавао као националну срамоту, уз то дубоко је мрзео из ранијег рата добро познатог окупатора и имао нереална уверења да има довољно снаге за борбу и победу. Устанак је плануо, подстакнут народ се дигао и више могућности за повратак у мирно стање није било. У таквим околностима Дража иако дубоко свестан ризика био је принуђен да прихвати од комуниста наметнут устанак и покрене своје герилске групе у оружану борбу. Последице ове устаничке авантуре биле су страшне. Каснији догађаји су доказали исправност Дражине идеје о одлагању устанка на тада много јачег непријатеља када су изгледи у успех били нереални. Немци су масовним стрељањима тешко казнили и у црно завили целу Србију. Тиме је започела трагедија српског народа а масакри и систематско уништавање нису престајали све време рата. У тешким ратним данима изгубљено је на стотине хиљада српских живота. ЈВуО је на свој начин и нажалаост неуспешно покушавала да заштити српски народ и спречи злочине. Равногорски покрет и ЈВуО су на крају доживели потпуни војнички неуспех а разлози таквог исхода су многобројни.

Унутрашњи узроци

После Априлског рата наступило потпуно расуло војске.Велики број официра и војника је заробљен и интерниран је у заробљеничке логоре. Земља је била разорена, опустошена и распарчана. Многи официри који су избегли заробљавање и интернацију притајили су се и пасивизирали сматрајући да су капитулацијом престале обавезе према датој заклетви и Отаџбини. У порушеној Србији наступили су тешки дани окупације која је донела и многе оскудице.

У тако тешким условима многи родољуби који се нису мирили са окупацијом одлазили су шуму и прикључивали се герилским групама Драже Михаиловића. Формирани су са малобројним расположвим старешинским кадром први четнички одреди на територијалном принципу. Јединице које су формиране на територијалном принципу никада нису претерано мобилне што је за озбиљније операције била велика препрека. Борци који су научили да се увек налазе у близини својих домова тешка срца су и невољно одлазили у друге удаљеније крајеве вођени страхом за своје остављене и незаштићене породице. Такви борци су тешко и са неповерењем прихватали непознате новопристигле старешине и сваку командну промену. То дубоко усађено неповерење према непознатим људима па тако и према официрима је стара бољка српских сеоских средина. Расположиви официри који су у почетку пристизали на терен и формирали борбене групе често су исту доживаљавали као лично власништво па је промена командног кадра често била пропраћена незадовољством а понекад критична. Сменити неког старешину и поставити на његово место другог често је изазивало отпор и неприсатајање. И то је део српског наслеђа још из хајдучких времена која се тешко мењала. Многе старешине су себе доживљавале као харамбаше из минулих времена, своје групе као личну војску а поверени терен као свој пашалук. Укрупњавањем јединица и прекомандама новопридошли официри са вишим чиновима често су обављали задатке на нижим командним задацима што је често стварало многе неспоразуме.

Било је и неселективног пријема војника са сумљивом прошлошћу и намерама. Неодговорно и насилнничко и уз то несанкционисано понашање појединаца стварало је понекад негативну слику код локалног становништва. Отуда је у редовима било убачених комуниста, окупаторских шпијуна, провокатора и разних смутљиваца.

Хроничан недостатак професионалног и квалитетног командног кадра као и лоша међусобна сарадња команданата додатно је забрињавала Врховну команду и Дражу. Чести захтеви и наређења да се успостави слога и координисан заједнички рад потврђују Дражину забринутост због оваквих појава.Генерал Михаиловић се налазио на челу једне хетерогене и децентрализоване војне организације у којој није увек било могуће остварити пуну контролу над потчињеним јединицама.

Због личне нетрпељивости, ривалитета, неслоге и изостанка сарадње многи добијени задаци нису завршавани на време и у потпуности. Тако су неповратно пропуштане многе прилике за коначни обрачун са непријатељем.

Важно је поменути да је официрима пре рата забрањиван било какав политички рад па је међу њима постојало велико неискуство у правилном процењивању политичких прилика у земљи, окружењу и свету.

Спољни узроци

Успостављањем радио везе са краљем, избегличком владом и савезничком командом започета је сарадња са савезницима. Ускоро су стигле и прве војне мисије које су слале извештаје о стању на терену својим командама. Сарадња са све бројнијим мисијама био је задовољавајући. Савезничка помоћ у опреми и наоружању је пристизала али не у количинама које су биле потребне. Дража је ипак одвраћао и понекад непристајао на извршење савезничких захтева за акције у којима је постојао реалан ризик од великих немачких одмазди над цивилним становништвом. Савезничке мисије се нису обазирале на такве ризике и често су по наређењу својих команди захтевали на извођењу акција које су за последицу имале велике немачке одмазде. Мисије су своје радио извештаје о изведеним акцијама достављале у своју команду у Каиру. Посебну улогу у каирској команди имала је Управа за специјалне операције (SOE) у коју су се вешто убацили британски левичари. Њихов задатак је био да све примљене извештаје са терена префабрикују и припишу партизанском покрету. Тако ипсрављени извештаји у којима су партизани означени као једини извршиоци акција стизали су у главну савезничку комаду. Због тога је створена потпуно другачија слика о припадницима ЈВуО, улога партизанског покрета истакнута а четнички успеси неправедно њима приписани.

На Техеранској конференцији постигнут је споразум између Черчила и Стаљина о подели интересних сфера после рата и тада је судбина краљевине Југославије запечаћена. По том споразуму Југославија је ушла у совјетску интересну зону а тиме је партизански покрет нагло добио на значају. Од те конференције војна помоћ је усмеравана другој зараћеној страни, партизанима што је довело до промене стања на терену. Монархистички покрет Драже Михаиловића више није уживао подршку британске команде.

Коначан и најтежи удар ЈВуО је доживео после неколико краљевих прогласа из Лондона. Млади краљ под притиском савезника испунио је њихове захтеве и прво донео одлуку о смени Драже Михаиловића са положаја министра војног и главнокомандујућег ЈВуО, потом је послао проглас о растурању ЈВуО са наредбом да сви борци приступе у партизанску војску и на крају у прогласу поводом ослобођења Београда октобра 1944. признао је Тита као јединог вођу народне војске. Дража је још једино полагао наде у Америку која се није слагала са Черчиловом политиком према земљама Балкана. Ипак на политичком плану све је било касно а донесене одлуке великих сила ма колико оне биле неправедне, неразумне и погубне за српски народ нису измењене.

Грађански рат

Из историје добро је познато да је грађански рат најбруталнији облик ратовања у коме невољно учествује комплетно неборачко становништво. Грађански рат захвата целу територију земље и нема јасне разграничења нити позадину. Нико није изузет ни поштеђен. Ни једна зараћена страна нема апсолутну контролу на запоседнутим теренима а у честим покретима војске понекад је становништво остваљано без заштите. Све стране у грађанском рату су  убеђене у исправност свога покрета све оне које су припадали другом покрету сматрали су за издајнике и према њима и наклоњеном становништву често није било милости. Тада по правилу највише страда цивилно становништво и њихова добра. То је главна трагедија свих  грађанских ратова.У таквим околностима увек су могуће неконтролисане и самовољне осветничке и злочиначке акције појединаца или група.

Тако је било и у грађанском рату у Србији који је однео хиљаде цивилних живота и направио огромне материјалне штете. Што је најгоре у Србији је сем окупатора и њихових локалних помагача из редова разних националних групација (муслиманска милиција, балисти, мађарска добровољачка жандармерија...) у грађанском рату је учествовало неколико оружаних формација. Сем припадника ЈВуО и партизанског покрета учествовали су и четници Косте Пећанца, Српска Државна Стража, Српски Добровољачки корпус, Руски Заштитни корпус.....

Од свих ових формација само припадници ЈВуО и партизанског покрета су се борили против окупатора а остали деловали у његовој служби!

Док су равногорцу ступали у борбу против окупатора ради ослобођења Отаџбине, заштите монархије и повратка старог друштвеног уређења уз максималну заштиту цивилног становништва партизани су имали сасвим супротне циљеве. Они су ступили у борбу по налогу Коминтерне са циљем да нанесу заједничком непријатљу што више жртава и ослободе земљу. Ипак примарни циљ комуниста био је био спровођење бољшевичке револуције, промена друштвеног поредка и збацивање монархије при том не марећи на цивилне жртве и жеље већине српског народа.

Однос према окупатору

Комунисти су до данас све своје снаге улагали у доказивању издајничког деловања ЈВуО и њихове сарадње са окупатором. Истина је сасвим другачија, а сукоби ЈВуО са окупатором нису престајали током целог рата. Режимски историчари годинама нису саопштили који су градови у Србији били ослобођени и од кога. Нико од њих необјашњава откуд толико број припадника ЈВуО у заробљеничким логорима у Грчкој, Немачкој и Норвешкој. Како то да наводни сарадници заврше у Маутхаузену, Бањици, Павлос Милосу или Стрију. Откуд истовремена потерница за Дражу и Тита у истом износу награде. Нема одговора ни за све немачке офанзиве и операције против ЈВуО. Зар се сарадници тако третирају.

Према Италијанима у њиховој окупационој зони однос је био знатно другачији. У народном устанку у Црној Гори истовремено су нападнуте многе италијанске касарне али после италијанске контраофанзиве више великих акција против италијанских трупа није било. Италијани су спречавали усташке злочине у тзв. Независној држави Хрватској и често помагали српском народу што је узроковало другачији однос. Осим тога у акцијама против комуниста помоћ у оружју није изостајала. Четници су ову ,,сарадњу,, прихватали као нужно зло и само када је за то имало потребе. Дакле та срадања је била искључиво тактичке природе посебно што Италијани нису вршили терор, реквизицију и прогоне становништва како се то догађало у немачкој окупационој зони. Италијани чак нису спроводили ни драстичне антијеврејске мере као што су то радили Немци па су у њиховој зони многи Јевреји из других крајева нашли спас и уточиште. Капитулација Италије 1943. и предаја свог наоружања партизнаима доказује да праве сарадње са ЈВуО није ни било.

Један од обичаја рата били су и привремени прекиди борбених дејстава када то одговара свим зараћеним странама. Обуставе ратних дејстава на одређено време никако не значи пактирање или сарадња са непријатељем. Управо овакви прекиди борбе искористили су савезници и партизани као доказ сарадње ЈВуО са окупатором заборављајући при том све непријатељске операције, депортације и хапшења присталица.

Закључак

ЈВуО је трагично изгубила рат против на више фронтова. У жељи да заштити српски народ од истребљења, ослободи земљу и врати монархију изгарала је дуге четири ратне године. На жалост у новој светској подели за њу и југословенску монархију више није било места. Губитком династије и монархистичкког система власти изгубљена је народна изворна династија а на њено место дошао је човек из белог света за којег верујемо да је Хрват из Загорја. У крвљу генерација стварана Србија у новом комунистичком друштву сведена је на територију пре балканских ратова. Последице пораза осетила је и наша Црква које је изгубила сваки утицај на државу и друштво уопште. Добар део српског народа је тако постао безбожнички и атеистички.

Све је било одлучено ван бојног поља а ЈВуО је жртвована уз огромне губитке. Престанком рата припадници ЈВуО су још дуго прогањани и ловљени као дивље звери. По завршеном рату, дакле када су постојали услови за утврђивање индивидулане кривице и праведног суђења извршени су многи масовни злочини без икаквог суђења на Зеленгори, код Зиданог Моста, Кочевског Рога и на другим небројеним губилиштима. Они који су преживели хапшења на монтираним процесима су осуђивани на смрт и дугодишњу робију без утврђене личне кривице. Обрачун са равногорцима био је суров и крвав. Убијени су бацани у јаме или масовно закопавани на непознатим местима без права да их фамилије сахране по Божијим и људским законима. Равногорцима је ускраћено право и на смрт достоју човека. Такав однос према побеђеном и и већ мртвом непријатељу нису имали ни окупатори. Борци ЈВуО иако правно рехабилитовани скупштинском одлуком о изједначавању оба покрета ка антифашистичка и даље у нашем друштву носе епитет ,,народних непријатеља и реакције,, Живих припадника покрета скоро да више и нема а за друштвено признање њихових заслуга данас је сувише касно. Оно што би друштво требало да учини је потпуна рехабилитација ради њихових потомака. За српско друштво то је важно као доказ да држава не заборавља оне који су некада проливали крв за њену слободу и част.



Александар Недић
Septembar 2013


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me atravnagora@hotmail.com

*****


"TO OUR STELLA WITH GRATITUDE" - WHAT A DIFFERENCE ONE WORD MAKES / Colonel George Jatras U.S.A.F. (Ret.)

0
0

Aleksandra's Note: The following tribute was written by the beloved husband of Stella Stavroula Jatras whom we lost on June 15 of this year, 2013. Not only is this a beautifully written tribute by Colonel George Jatras, U.S.A.F. (Retired), but it speaks perfectly to Stella's legacy.

Stella Jatras, "Sparta13", was a star. She was a patriot. She was dedicated and relentless. And she was a friend to many, including me.

I forget sometimes that she died. She remains on my "contact list" for the e-mail updates I send out, and I've not removed her yet. Thus, she still gets my postings, though she can no longer respond.

I like the fact that she remains alive in our hearts. That's how it should be.

Thank you to Colonel George Jatras, her husband of 60 years, for this moving tribute. In honor of what would have been her 82nd birthday on September 18, he reminds us why Stella mattered.

Sincerely,

Aleksandra Rebic


*****

Stella Jatras
Serbian National Defense Vidovdan Celebration June 28, 2009
New Gracanica Serbian Orthodox Monastery, Third Lake, IL U.S.A.
Photo by Aleksandra Rebic
 
Colonel George Jatras (USAF Ret.) and Stella Jatras
Serbian National Defense Vidovdan Celebration
New Gracanica Serbian Orthodox Monastery
Third Lake, IL June 28, 2009.
Photo by Aleksandra Rebic
 
 
*****
 
 
WHAT A DIFFERENCE ONE WORD MAKES

On Wednesday, September 18, 2013, which would have been her eighty-second birthday, I went to the cemetery to lay a bouquet of roses on the grave of my beloved Stella. As I approached the gravesite I saw a beautiful wreath of laurel and  rosemary, which I understand to be a traditional symbol of eternal memory and glory.  On the wreath was a note which read:
 
To our Stella with gratitude
Embassy of the Republic of Serbia
Washington D.C.
 
If the note had read “To Stella with gratitude” it would have been a much appreciated tribute to a valiant lady.  But, “To our Stella” conveys a more powerful and personal meaning. That one added word expressed the bond between Stella and the Serbian people; it showed an understanding of the passion and determination with which she fought for justice for her Serbian Orthodox brothers and sisters. Sparta13 was truly a Spartan warrior. Just as she tried to make a difference, that one added word made a difference which will be cherished by her family.
 
There is no way I can adequately express my deep appreciation to H.E. Ambassador Vladimir Petrovic for this act of kindness in recognition of Stella’s efforts on behalf of the Serbian people. Speaking for the entire Jatras family, I also thank Milan Varadinovic, who represented the Republic of Serbia at Stella’s funeral, for personally coming from Washington to lay the wreath. In a message to our son Jim, Milan stated that he brought his family with him because “It is very important to teach new generations honor in order to preserve hope for the better future.”
 
My thanks, too, to those whom I have yet to formally thank for the cards, e-mails, flowers and donations to Holy Trinity Cathedral and the Wounded Warrior Project in memory of Stella. The outpouring of love and friendship has been overwhelming.
 
+ May her memory be eternal +
 
George
 
 

 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****

Ovo su gradovi koje su oslobodili četnici, a ne partizani! / "Telegraf" September 17, 2013

0
0
Telegraf.rs
D.Z.
17/09/2013
September 17, 2013

Godinama su đaci u Srbiji učili da su Čačak, Kruševac i Gornji Milanovac oslobodili od Nemaca partizani, Telegraf za vas otkriva istinu - ta mesta oslobodili su Dražini četnici


Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Srbija i srpski đaci su posle Drugog svetskog rata iz istorije učili da su gradove i mesta poput Loznice, Gornjeg Milanovca, Čačka, Lazarevca, Kruševca i mnogih drugih od Nemaca oslobodili partizani, međutim, Telegraf zajedno s Miloslavom Samardžićem otkriva pravu istinu i dokumentuje je fotografijama, a ona glasi da su sva ta mesta od fašista oslobodili četnici Dragoljuba Draže Mihailovića!

Miloslav Samardžić, autor mnogobrojnih knjiga o četničkom pokretu i Draži Mihailoviću, i Telegraf nakon konkursa da se jave oni koji poseduju sliku Josipa Broza Tita sa narodom u periodu do 1944. godine, na koji se niko nije javio jer takve slike nema, otvaraju novi konkurs: “Navesti makar jedno gradsko naselje koje su partizani oslobodili od Nemaca pre nego što je Staljinova vojska prešla Dunav, 4/5. septembra 1944. godine“. O oslobođenjima posle ovog datuma nema svrhe govoriti kada je reč o partizanima.

Naime, prema autentičnim slikama iz Drugog svetskog rata, koje je u svojim knjigama objavio Miloslav Samardžić, vidi se kako pripadnici četničkog pokreta ulaze u oslobođena mesta od Nemaca, širom Srbije.

Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
 Ovoj je spisak gradskih naselja koja su četnici oslobodili od Nemaca:

1. Loznica (31. avgust 1941)
2. Bogatić (1. septembar 1941)
3. Krupanj (4. septembar 1941)
4. Banja Koviljača (6. septembar 1941)
5. Gornji Milanovac (29. septembar 1941)
6. Čačak (1. oktobar 1941)
7. Stragari (4.oktobar 1941)
8. Ljubovija (oktobar 1941)
9. Prijepolje (12. septembar 1943)
10. Priboj (12. septembar 1943)
11. Zvornik (17. septembar 1943)

Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
12. Banja Koviljača (17. septembar 1943)
13. Bijelo Polje (septembar 1943)
14. Rudo (18. septembar 1943)
15. Brza Palanka (18. septembar 1943)
16. Ljubovija (30. septembar 1943)
17. Bajina Bašta (30. septembar 1943)
18. Nova Varoš (oktobar 1943)
19. Višegrad (5. oktobar 1943)

Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
20. Čajetina (10.oktobar 1943)
21. Rogatica (14. oktobar 1943)
22. Majdanpek (26. avgust 1944)
23. Kučevo (28. avgust 1944)
24. Leskovac (31. avgust 1944)
25. Vlasotince (31. avgust 1944)
26. Svrljig (2. septembar 1944)
27. Kadina Luka (2. septembar 1944)
28. Lazarevac (3. septembar 1944)
29. Podlugovi (10. septembar 1944)
30. Breza (11. septembar 1944)
31. Pljevlja (septembar 1944)

Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
32. Ražanj (oktobar 1944)
33. Varvarin (oktobar 1944)
34. Kruševac (14.oktobar 1944)

Loznica 1941.
Ulazak četnika u Loznicu oslobođenu od Nemaca, 31. avgusta 1941. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Jovan Bojović
Četnici u oslobođenom Čačku, 1. oktobra 1941. U pravcu oluka je poručnik Jovan Bojović, komandant Jeličkog četničkog odreda. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Jovan Bojović na tenku 1941.
Četnici i narod na tenku zaplenjenom od Nemaca. Poručnik Jovan Bojović je na tenku treći s leva. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Četnici sprovode zarobljene Nemce, 1941.
Srbija, 1941. Prvi nemački zarobljenici u Drugom svetskom ratu. Zarobili su ih četnici. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Bajina Bašta 1943.
Četnici Zlatiborskog korpusa gaze svastiku zaplenjenu prilikom oslobođenja Bajine Bašte, septembra 1943. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Višegrad 1941.
Četnici u nemačkom kamionu zaplenjenom prilikom oslobođenja Višegrada, 5. oktobra 1941. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Ljig 1944.
Četnici na zaplenjenim nemačkim kamionima, prvih dana septembra 1944. u Ljigu. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Belanovci 1944 - Rudnički korpus
Defile četnika Rudničkog korpusa u Belanovici, posle oslobađanja tog dela Srbije od Nemaca, početkom septembra 1944. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Kruševac 1944.
Kruševac 14. oktobra 1944, posle oslobođenja od Nemaca. Počasni vod Rasinsko-topličke grupe korpusa. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
Ražanj 1944 - Deligradski korpus
Kruševac 14. oktobra 1944. Narod pozdravlja četnike Deligradskog korpusa. Oni su na nemačkim kamionima zaplenjenim prilikom oslobođenja Ražnja. Foto: Miloslav Samardžić/Album Đenerala Draže
 
 
 
 
Ukoliko vas je ova tema zainteresovala,knjige sa detaljnijim opisimamožete naručiti ovde:
 
 
I ovde:
 
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****
 


Da li će Srbija procesuirati zločine komunista posle rata / "Novosti" September 22, 2013

0
0
Novosti
V. CRNJANSKI SPASOJEVIĆ
22. septembar 2013.
September 22, 2013

„Novosti“ istražuju - Da li će Srbija slediti primer Hrvatske i procesuirati zločine komunista. U Srbiji je posle rata ubijeno najmanje 53.000 ljudi iz ideoloških razloga, a niko nije odgovarao

Otkrivanje masovne grobnice kod Zmijanca
 
DRŽAVNO tužilaštvo u Hrvatskoj podiglo je pre nekoliko dana optužnicu protiv Josipa Boljkovca zbog zločina počinjenih neposredno posle Drugog svetskog rata. On je optužen da je učestvovao u privođenju civila osumnjičenih za saradnju sa ustaškim vlastima, od 7. maja do sredine juna 1945, sa područja Duge Rese i okolnih mesta, u podrume Komisije Ozne u Karlovcu. Za 20 osoba zna se da su bile mučene i ubijene, a jedan muškarac je na mestu ubijen jer se protivio hapšenju. Boljkovac danas ima 93 godine.
 
Da li su slične optužnice moguće i potrebne danas u Srbiji? Jer, državna Komisija za otkrivanje masovnih tajnih grobnica poimence je popisala oko 53.000 ideoloških protivnika komunista, ubijenih što u logorima, što bez suđenja, što pred prekim sudom, neposredno po oslobođenju, 1945. godine. Otkriveno je i 211 masovnih grobnica, od kojih su do sada ekshumirane samo tri.
 
- Blagovremena suđenja počiniocima zločina nad političkim neistomišljenicima nisu bila moguća jer je više od tri decenije vladala ideološka diktatura - kaže politički sociolog Ljubiša Despotović. - Građanski sukobi za vreme Drugog svetskog rata nastavljeni su i po oslobođenju, prvo kao obračun sa protivnicima komunizma, pa oko prinudnog otkupa, i uterivanja u zadruge, a zatim i u okviru same Partije, kada su zbog sukoba sa IB ljudi terani na Goli otok.
 
Zločini motivisani ideološkim razlozima nikada nisu procesuirani. Kada je klima počela da se liberalizuje, dolazi do razbijanja Jugoslavije i novog talasa ratnih zločina, koji, pogotovo međunarodnoj zajednici, postaju zanimljiviji.
 
- Ne samo da nije bilo epiloga nad partizanskim zločinima, već pravu sudsku poentu nisu dobili ni zločini ustaša u NDH, jer to nisu dozvolili Tito i partija. U Zagrebu nije bilo Nirnberga. Obračuna sa pripadnicima Ravnogorskog pokreta i nedićevcima bilo je samo u Beogradu. Upravo to otvoreno pitanje ostavlja i dalje prostor za neslogu i trvenja i kod građana i među političkom elitom - smatra Despotović, i dodaje da pojedinačne rehabilitacije nisu dovoljne.
 
Srđan Cvetković, sekretar u ostavci Državne komisije za otkrivanje masovnih tajnih grobnica, veruje da će do osude posleratnih zločina doći samo ako to od nas decidno bude tražila EU:
 
- To će tada postati politički prioritet. Dok se to ne desi, od optužnica, pa ni pomirenja, neće biti ništa. Svedoci smo toga da se godinama priča i o tajnim grobnicama i o Golom otoku, i ništa se nije promenilo. Većina partizanskih oficira odgovornih za streljanja više nije živa, osim nekolicine, koji su toliko stari da je pitanje imaju li optužnice smisla. Ali zato bi neka satisfacija porodicama žrtava bila skupštinska deklaracija kojom bi se osudili zločini iz ideoloških razloga.
 
Ali Cvetković ne veruje ni u skoru deklaraciju, jer su prioritet ekonomija, pregovori, Kosovo... Osim toga, ljudi iz starih struktura i dalje su aktivni. Ipak, smatra Cvetković, država bi morala da razvije kulturu sećanja i obeleži stratišta. Do sada su to samo sporadično radile lokalne samouprave - na primer kod Starog šabačkog mosta, ili u Zaječaru, Knjaževcu, Aranđelovcu...
 
Istoričar Dragan Petrović primećuje da situacija u Hrvatskoj i Srbiji ne može biti ista. Kako kaže, u Hrvatskoj se desilo nešto slično onome u baltičkim zemljama, gde se došlo do toga da su fašisti bili borci protiv sovjetskog totalitarizma:
 
- Hrvatsko društvo je većinom bilo naklonjeno centralnim silama u Prvom svetskom ratu, i fašističkim u Drugom. Jedan deo je bio neutralan, a do pada Italije, 1943. godine, antifašističkog pokreta skoro da nije bilo. Tada su mnogi iz ustaških i domobranskih uniformi uskočili u partizanske. Za razliku od Hrvatske, četnički pokret je i u svetu tretiran kao antifašistički, ako izuzmemo nekoliko vojvoda iz italijanske okupacione zone koji su se opredelili za kolaboraciju da bi sačuvali Srbe od ustaškog noža.
 
U posleratnoj istoriografiji postojala je težnja da se ustaški i četnički pokret izjednače zarad bratstva i jedinstva. Danas, potomci ustaša i domobrana, po Petroviću, imaju želju da se obračunaju sa bivšim komunistima. U Srbiji je pak mnogo više dece komunizma.
 
- Bilo bi poželjno kada bi država makar moralno osudila pojedince koji su se hvalili zločinima, ali generalno, Srbija mora da prihvati da je imala dva antifašistička pokreta i da ni u partizanima nisu svi bili komunisti, a još manje titoisti. Kada hladne glave i bez strasti budemo prihvatili mane i vrline i jednog i drugog pokreta, doći će do pomirenja četnika i partizana.
 
 
OBELEŽITI STRATIŠTA
 
PO Ljubiši Despotoviću, pomirenja između četnika i partizana neće biti dok se ne otkriju i obeleže sva stratišta i ne osudi uništenje građanske klase. A to se neće desiti jer političke prilike nisu sazrele: - Mi još nemamo potrebu unutar nacionalnog korpusa da se pomirimo.
 
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
 
*****
 
 


"Država da se oduži i Dražinoj supruzi" - SPO / "Novosti" October 28, 2013

0
0

Novosti
Tanjug
28. oktobar 2013.
October 28, 2013


Povodom državnih počasti uz koje je sahranjena Jovanka Broz, Srpski pokret obnove traži od države da se posthumno oduži i Jelici Mihailović, supruzi generala Draže Mihailovića


 
 
Srpski pokret obnove (SPO) zahteva od države Srbije da se posthumno oduži i Jelici Mihailović (1895-1970), supruzi generala Draže Mihailovića, komandanta Vojske Kraljevine Jugoslavije u otadžbini, u Drugom svetskom ratu, saopštio je danas Pokrajinski odbor SPO za Vojvodinu.

U saopštenju "povodom državnih počasti uz koje je sahranjena Jovanka Broz, udovica doživotnog predsednika i diktatora nekadašnje SFRJ Josipa Broza Tita", SPO traži da se država oduži i supruzi "prvog gerilca Evrope", generala Mihailovića.

"Ako su udovici Josipa Broza, kako sada mnogi tvrde, posle smrti supruga bila ugrožena građanska prava, šta onda reći za Jelicu Mihailović?", navodi SPO.

Jedan sin joj je poginuo u ratu, ćerka i drugi sin su posle rata bili zatočeni na Golom otoku, dva puta je tokom rata bila u logoru, tri puta je tokom i posle rata ostala bez krova nad glavom a "oni koji su 1941. godine započeli grđanski rat među Srbima su joj, u montiranom procesu 1946. godine, osudili na smrt i streljali supruga", dodaje se u saopštenju.

SPO traži da bude ubrzana istraga o tome gde se nalaze posmartni ostaci generala Mihailovića i smatra da bi njihovo pronalaženje i sahrana uz najviše državne počasti, pored supruge Jelice, bilo "najmanje što bi država Srbija mogla da učini kako bi se, makar delimično, odužila udovici legendarnog đenerala, koja je bila klasičan primer žrtve komunističke tiranije", navodi se u saopštenju.



http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:461019-SPO-Drzava-da-se-oduzi-i-Drazinoj-supruzi


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

PRETPREMIJERA "RAVNE GORE“ U BEOGRADU / "RTS - Radio-Televizija Srbije" October 29, 2013

0
0

RTS - Radio-Televizija Srbije
October 29, 2013

Prva epizoda serije "Ravna gora" Radoša Bajića, pretpremijerno predstavljena u Beogradu. Prikazivanje prvog ciklusa počinje 10. novembra na Prvom programu RTS-a.

Posle Kragujevca, prva epizoda dramske trilogije "Ravna gora" Radoša Bajića pretpremijerno je predstavljena u Beogradu, u prisustvu brojnih javnih ličnosti i ekipe serije. Prikazivanje prvog ciklusa jednog od najambicioznijih i produkcijski najzahtevnijih projekata Radio-televizije Srbije i Kontrast studija, počinje 10. novembra na Prvom program.

Minutom ćutanja, odata je počast generalnom direktoru RTS-a Aleksandru Tijaniću koji je pre četiri godine Radošu Bajiću predložio da snimi seriju sa velikom istorijskom težinom i društvenom odgovornoću. Obuhvaćeno je dramatično istorijsko razdoblje Drugog svetskog rata u Srbiji - kroz priču o tragediji jedne porodice, prikazane su patnje podeljenog srpskog naroda.

Reditelj i scenarista Radoš Bajić rekao je da želi pre svih da zahvali čoveku koga nažalost tragičnom sudbinom od juče više nema među nama.

"Da zahvalim čoveku koji me je decembra 2009. pozvao u svoj kabinet i pitao me je šta je to što će Radoš Bajić raditi posle serije 'Selo gori'. Da zahvalim čoveku sa kojim sam sedeo pre sedam dana u njegovom kabinetu i razgovarao o tome kako će izgledati današnji dan i kako ćemo i kada sledeće godine nastaviti naš projekat", rekao je Bajić.

U prvoj epizodi pod nazivom "Napad" pripoveda se o sudbonosnim trenucima neposredno uoči nemačke agresije na Kraljevinu Jugoslaviju i bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine.

"Ja u seriji igram Boru Mirkovića, kraljevog generala avijacije, čoveka koji je učestvovao u organizovanju 27-martovskog puča 1941. godine, veliki patriota, on je pomogao kralju da napusti Srbiju 1941. godine, jedna izuzetna ličnost, odan, patriota", kaže glumac Lazar Ristovski.

Glumac Lazar Ristovski, Milena Bajić, reditelj "Ravne gore" Radoš Bajić i glumac Nebojša Glogovac u bioskopu "Roda sinepleks" / Foto: Tanjug
 
 
Glumac Nebojša Glogovac kaže da je prva epizoda temelj cele priče, jer imamo naznake ljudi koji su opredeljeni za jednu ili drugu stranu.

Slobodan Ninković kaže da je želja da se prikaže nešto bez ikakvog navijanja, ni levo ni desno.

"Pomalo je tužno vratiti se toliko decenija unazad i biti svedok, makar i u seriji, početka stradanja srpskog naroda i još jedne podele koja traje i do današnjih dana", navodi glumac Milorad Mandić.

"Ravna gora" je produkciono rađena po svetskim standardima. Pažljivo birane lokacije, scenografija i kostimi uz obilje filmskih specijalnih efekata doprinose autentičnom oživljavanju jednog vremena.

Snimanje „Ravne gore“
 
 
VIDEO:
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@Hotmail.com
 
 
*****
 

"Dočarao sam Dražu Mihailovića u pravom svetlu" - Glogovac / "Novosti" October 29, 2013

0
0

Novosti
Tanjug
29. oktobar 2013.
October 29, 2013

Čudno koliko znamo o Josipu Brozu, kroz milione slika, snimaka, podataka, samo ne znamo još uvek ko je, da li je on taj iz Kumrovca, dok o Draži Mihailoviću tačno znamo ko je i odakle je, ali ne znamo gde je sahranjen - rekao je Glogovac

Nebojša Glogovac / Foto V. Danilov
  
BEOGRAD - Glumac Nebojša Glogovac, koji u seriji "Ravna Gora" autora Radoša Bajića igra lik đenerala Draže Mihailovića, izjavio je Tanjugu da se trudio da ga "oživi u njegovom pravom svetlu".
 
"Nije velika mašta u pitanju, jer je lik istorijski. Trudio sam se da ga napravim kakav je bio, tako da taj lik u seriji nije ni moj ni rediteljev nego ponajviše Dražin", rekao je on.
 
Glogovac je u bioskopu "Roda sinepleks" prisustvovao projekciji prve epizode serije, čije emitovanje počinje 10. novembra na RTS-u. Serija prikazuje događaje u proleće 1941. - napad nacističke Nemačke i slom Kraljevine Jugoslavije, a zamišljena je kao prvi deo trilogije "1941-1945".
 
Poznati glumac napomenuo je da je "čudno koliko znamo o Josipu Brozu, kroz milione slika, snimaka, podataka, samo ne znamo još uvek ko je, da li je on taj iz Kumrovca, dok o Draži Mihailoviću tačno znamo ko je i odakle je, ali ne znamo gde je sahranjen".
 
"Ne znamo kako je govorio, kakvu je gestikulaciju imao i druge stvari koje bi meni kao glumcu bile dragoceene. Nešto sam pokušavao da otkrijem preko snimaka sa suđenja, nešto iz usmenih predanja ljudi koji su ga znali ili iz literature, koja nije obimna, ali postoji. Trudio sam se da ga oživim u njegvom pravom svetlu", istakao je on.
 
Povodom negativne slike o Mihailoviću u velikom delu javnosti, napomenuo je da je propaganda moćna stvar i podsetio da sto puta ponovljena laž postaje istina, a ako se ponavlja 40-50 godina, ulazi i u podsvest.
 
"To je igra komunističkog režima i pobednika iz Drugog svetskog rata, koji su se trudili da ocrne drugu stranu. Bili smo svedoci masovne hipnoze, što je ponižavajuće po inteligenciju, ali sada možemo da pričamo i istinu", dodao je on.
 
Serija za sada ima deset epizoda, a lik Mihailovića pojavljuje se u četvrtoj epizodi.
 
Glogovac je rekao da je danas prvi put gledao prvu epizodu, a znajući ceo scenario ocenio je da ona pruža "sjajnu bazu za razvoj ideje cele priče", koja ima puno junaka.
 
On je dodao da se u početku daje pozadina i jedne i druge strane i pokazuje šta je to što je odvuklo jedan deo naroda u borbu za boljševičku ideju, a šta su to tradicionalne vrednosti.
 
"Nadam se da će ova priča doprineti malo pametnijem i boljem gledanju na taj istorijski period", zaključio je Glogovac.
 
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@Hotmail.com
 
 
*****


Ко је прави покретач процеса рехабилитације генерала Михаиловића? / Српски либерални савет October 31, 2013

0
0

генерал Михаиловић
 
Српски либерални савет би поводом решења Апелационог суда, коијим су створени правни предуслови за наставак процеса рехабилитације генерала Михаиловића, желео да прекине нагађања ко је покретач и ко су подносиоци захтева за рехабилитацију. Србија је исувише мала земља да би се у њој било шта могло, намерно или случајно, сакрити. Српски либерални савет би поводом решења Апелационог суда, коијим су створени правни предуслови за наставак процеса рехабилитације генерала Михаиловића, желео да прекине нагађања ко је покретач и ко су подносиоци захтева за рехабилитацију.

На рочишту одржаном 9.априла 2008. године извршено је спајање два предмета (по којима до тада није поступано) а којима је покренут поступак за рехабилитацију генерала Михаиловића. Подносилац једног захтева био је Војислав Михаиловић, унук генерала Михаиловића. Подносилац другог захтева били су: Српска либерална странка (а сада њен програмски наследник Српски либерални савет) коју данас представља Милорад Станојловић, Удружење припадника Југословенске војске у отаџбини које представља Огњен Адум, Удружење политичких затвореника и жртава комунистичког режима које представља Александар Недић , НИП „Погледи“ из Крагујевца кога представља Милослав Самарџић и као појединци академик Коста Чавошки и професор Смиља Аврамов.

Након обједињавања господин Војислав Михаиловић се није појављивао на рочиштима а подносиоце је, заступала адвокатска канцеларија која заступа Српски либерални савет. Сва документа, материјале, доказна средства и изјаве у поступку рехабилитације прикупиљени су без ангажовања и подршке Војислава Михаиловића као подносиоца или Српског покрета обнове као политичке организације која је исказала интерес да се рехабилитација реализује.

Имајући у виду значај који рехабилитација генерала Михаиловића има за српско друштво и превазилажење постојећих подела, које могу бити у интересу само оних који не желе добро Србији, позивамо и господина Војислава Михаиловића и Српски покрет обнове да се активно укључе у процес рехабилитације на тај начин што ће успоставити сарадњу са адвокатима који се успешно боре за правичну рехабилитацију генерала Михаиловића.

Само активном подршком у поступку рехабилитације стећи ће право да по окончању рехабилитације, јавност упознају и са својим „заслугама“. Уколико активна подршка изостане сматраћемо да су се огрешили о бесмртно дело генерала Михаиловића и да немају право да се у јавности легитимишу као страна која је заслужна за његову рехабилитацију.


Српски либерални савет
Beograd
October 31, 2013


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

НАРЕДНА ИЗЛОЖБА "МОЈЕ ЈАДОВНО"У ЛЕСТЕРУ / "СРНА" November 2, 2013

0
0


БАЊАЛУКА, 2. НОВЕМБРА /СРНА/- Изложба и предавање "Моје Јадовно"о српским страдањима у вријеме Другог свјетског рата, који су синоћ отворени у Лондону, биће 16. новембра представљени и у Лестеру, граду удаљеном од Лондона око 120 километара, гдје постоји бројна српска емигрантска заједница у Великој Британији, рекао је Срни предсједник удружења "Јадовно 1941."из Бањалуке Душан Басташић.

Басташић је истакао да је на изложби у Лондону, на 17 паноа, углавном српској заједници објелодањена истина о страдању у Јадовном, али и у Јасеновцу, Доњој Градини, по херцеговачким јамама у Пребиловцима, Клепцима, у Ливањском и Гламочком пољу, на острву Пагу, Грубишином пољу, у Подрињу...

"Настојао сам поменути што више мјеста гдје су страдали Срби, а наша је дужност и одговорност да сачувамо у трајно памћење њихово страдање, не само због тога што је то одговоран однос према нашим невино страдалим прецима, него је то и наш залог за сигурнију будућност и биолошки опстанак потомака", рекао је Басташић.

Предавању и изложби о српским страдањима у Лондону присуствовали су и конзул Србије у овом граду Љиљана Зарубица, те академик Србољуб Живановић.

Басташић је истакао да су изложба и предавање у Лондону организовани захваљујући члановима Удружења "Јадовно 1941."у овом граду, а 16. новембра изложба и предавање "Моје јадовно"биће одржано у Дому четничког покрета у Лестеру.

Према до сада прикупљеним подацима, који нису коначни, у усташком комплексу логора смрти Јадовно - Госпић - Паг на најбруталнији начин убијене су 40.123 жртве.

Аутори изложбе, постављене у Дому епископа Николаја у Лондону, су Предраг Лозо, Драгослав Илић и Душан Басташић.

Изложба је до сада виђена у Новом Саду, Београду, Сремским Карловцима, Сремској Митровици, Бијељини, Добоју, Дервенти, Броду, Источном Новом Сарајеву, Требињу и Њујорку.


http://www.srna.rs/novosti/151836/naredna-izlozba-moje-jadovno-u-lesteru.htm


 

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com


*****

Обележена годишњица смрти Њ.В. Краља Петра II од Југославије / Memorial Service for HM King Peter II of Yugoslavia on the 43rd Anniversary of his Death November 3, 2013

0
0

www.royalfamily.org
November 3, 2013


HM King Peter II in Topcider, Belgrade Serbia in the Autumn of 1939.
Photo by Rista Marjanovic and courtesy of "Srpska Istorija" on Facebook.


 
 
У име Његовог Краљевског Височанства Престолонаследника Александра II, г-дин Драгољуб Ацовић, председавајући Крунског савета и г-дин Никола Моравчевић, члан Крунског савета положили су данас венац на гроб Њ.В. Краља Петра II од Југославије у краљевском маузолеју  Цркве Светог Ђорђа на Опленцу. Његово Преосвештенство Владика шумадијски Г. Јован са свештенством Епархије шумадијске служио је у Цркви Светог Ђорђа литургију и помен, а по завршетку службе у присуству представника општине Топола, Војске Србије, Задужбине Краља Петра И и многобројних грађана који су се окупили да одају пошту покојном Краљу, положени су венци на његов гроб.

Његово Величанство Краљ Петар II био је прворођени син Краља Александра I и Краљице Марије. Рођен је у Београду, 6. септембра 1923. године.  Кумови на крштењу били су му  енглески Краљ Џорџ VI и Краљица Елизабета (касније Краљица Мајка). Основно образовања је стекао на Двору, а средње у школама у Енглеској. Његово школовање у Енглеској прекинуо је атентат на његовог оца 1934. године. Пошто је тада био малолетан и имао свега 11 година, краљевско управљање земљом пренето је на Намесништво које су чинила три регента, међу којима је био и његов стриц Кнез Павле Карађорђевић.  По почетку Другог светског рата у априлу 1941. године Њ.В. Краљ Петар II емигрира заједно са Владом, најпре у Грчку и Палестину, а потом у Египат. У јуну 1941. године долази у Енглеску где је током рата био симбол отпора који су југословенски народи пружали  нацизму. За време свог избеглиштва Краљ Петар II је довршио школовање на Универзитет у Кембриџу, након чега се придружио снагама енглеског Краљевског ваздухопловства.

Нове комунистичке власти у отаџбини одузеле су му 1947. године држављанство и конфисковала сву имовину Краљевској Породици. Принуђен на изгнанство, живео је најпре у Лондону са својом супругом, грчком и данском принцезом Александром (од 1944. године Њ.В. Краљицом Александром од Југославије) и сином Александром, рођеним 1945. године. Последње године живота провео је у Америци где је и умро после дуге и тешке болести 3. новембра 1970. године. Сахрањен је у цркви Светог Саве у Либертвилу. Он је једини краљ сахрањен на територији Сједињених Америчких Држава. 22. јануара 2013. године његови посмртни остаци пренети су у Краљевску капелу на Дедињу, а 26. маја 2013. године сахрањени у задужбинској Цркви Светог Ђорђа на Опленцу током Државне сахране заједно са његовом супругом Њеним Величанством Краљицом Александром, његовом мајком Њеним Величанством Краљицом Маријом и братом Његовим Краљевским Височанством Краљевићем Андрејом.


http://www.royalfamily.org/?289,sr_Обележена-годишњица-смрти-ЊВ-Краља-Петра-ii-од-Југославије#display/0/


*****

On behalf of His Royal Highness Crown Prince Alexander II, Mr. Dragomir Acovic, chairman of the Crown Council, and Prof. Dr. Nicholas Moravcevich, member of the Crown Council, laid a wreath today at the tomb of HM King Peter II of Yugoslavia at the Royal Mausoleum in St. George Church in Oplenac. His Grace Bishop Jovan of Sumadija, with clergy, officiated a Holy Liturgy and a Requiem, and after the service wreaths were laid on the King’s tomb in the presence of representatives of  the Municipality of Topola, the Army of Serbia, King Peter I Foundation, and numerous citizens who came to pay their respects to the late King.

King Peter II of Yugoslavia was the firstborn son of King Alexander I and Queen Maria of Yugoslavia. King Peter II was born in Belgrade 6 September 1923. His Godparents were King George VI and Queen Elizabeth (later Queen Mother of Great Britain). His education commenced at The Royal Palace after which he went to the Sandroyd School in England, which he left after his father's assassination in 1934. Since King Peter II was 11 years old and underage at the time of his father’s assassination, a regency was formed consisting of three regents including his great uncle Prince Paul Karadjordjevic. After the beginning of World War II in April 1941, King Peter II was forced to leave the country along with the Yugoslav Government - initially to Greece, then to Palestine and then to Egypt. King Peter II joined other monarchs and leaders of German occupied Europe in London in June 1941. There King Peter was regarded by the people of Yugoslavia as the symbol of resistance against Nazism. King Peter II completed his education at Cambridge University and joined the Royal Air Force.

The new communist authorities in the Homeland revoked his citizenship and confiscated all properties of the Royal Family in 1947. Initially King Peter II lived in exile in London with his wife (he married Princess Alexandra of Greece and Denmark in 1944, the daughter of King Alexander of the Hellenes and Aspasia Manos) and his son Crown Prince Alexander was born in 1945. King Peter II spent the last years of his life in America. After a long and grave illness, King Peter II died 3 November 1970 in a hospital in Denver, Colorado, and he was buried in St. Sava Monastery in Libertyville, Illinois. He was the only king buried in the United States. The King's remains were transferred to the Royal Palace Chapel on 22 January 2013, and a State Funeral was held on 26 May 2013 at the Karadjordjevic dynasty Mausoleum of St. George in Oplenac, Serbia where His Majesty was buried together with his wife, Her Majesty Queen Alexandra, his mother Her Majesty Queen Maria and his brother His Royal Highness Prince Andrej.


http://www.royalfamily.org/?283,en_memorial-service-for-hm-king-peter-ii-of-Yugoslavia


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@Hotmail.com


*****

RATNI DNEVNIK PORUČNIKA MILOJA LAZAREVIĆA

0
0

 

"Ово је споменик писан речју, из срца и из дубине душеједног српског официра, који остаје будућим генерацијама да их подсећа на светле ликове и јуначка дела најбољих синова нашег народа и напаћене Отаџбине. Да их надахњује њиховим јунаштвом и подвизима и да их обавеже да се сећају својих предака, храбрих устаника, бораца Југословенске војске у отаџбини ђенерала Драже Михаиловића."
 
 
Др. Милош Лојовић


*****
 
Ратни дневник
Бранко М. Јевтић
Мек повез
220 страна
Малопродајна цена

 

Beoknjiga

 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Viewing all 1021 articles
Browse latest View live




Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

HANGAD

MAKAKAALAM

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Re:

Re:

Re:

Re: