Quantcast
Channel: General Draža Mihailovich
Viewing all 1021 articles
Browse latest View live

U IME NARODA! - FILM, TRIBINA, DISKUSIJE 22-25. MAJ 2014. OD 18 ČASOVA / Istorijski Muzej Srbije

0
0
 
Istorijski Muzej Srbije
Trg Nikole Pašića 11
Belgrade, Serbia

 OD 18 ČASOVA 

22. 05. 2014. CETVRTAK:Dokumentarni film:Goli život 1.-2, Danilo Kiš, Aleksandar Mandić

23.05. 2014. PETAK:Film:
Predstava „Hamleta“ u Mrduši Donjoj (K.Papić) gost: Radoslav Zelenović, direktor Kinoteke

24. 05. 2014. SUBOTA:Tribina:
Josi Broz dobar skroz? voditelj: Milomir Marić, gosti : Pero Simić, Jože Pirjavec i Predrag Marković.

25. maj. 2014. NEDELJA:Film:
„Tito i ja“, voditelj: Dimitrije Vojinov, gost: Goran Marković.


U ime naroda represija u Srbiji 44-53
na Facebook.


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

FIRST ANNUAL "CHETNIK FAMILY" REUNION JULY 19, 2014 - LIBERTYVILLE, ILLINOIS U.S.A. !

0
0

PLEASE JOIN US FOR THE FIRST ANNUAL "CHETNIK FAMILY" REUNION BEING HELD ON THE BEAUTIFUL GROUNDS OF ST. SAVA SERBIAN ORTHODOX MONASTERY AND MEMORIAL PARK IN LIBERTYVILLE, ILLINOIS THIS SUMMER ON JULY 19, 2014!

Aleksandra's Note:

For all these years, those who knew and understood the value of character exemplified by General Mihailovich in his actions against the enemy and in his faithfulness toward his people and his allies have kept his memory and legacy alive throughout the world.  No one truly dies unless they are forgotten. All of us who appreciate just how great a man General Mihailovich was and what made him a truly heroic figure in history must never allow him to be forgotten. That is the obligation we have been entrusted with and we carry that obligation willingly. Now that so many of those who lived that history and who fought alongside him are gone, it is up to us who have come after them and who know their story to keep that legacy alive. We must. We owe it to them, and most of all, to him.

As the old guard passes on, it's up to us survivors to continue maintaining the goal of securing for General Mihailovich the official recognition and place in history that he deserves. The old guard did all the hard work. It's up to us to make sure that it was not in vain.

Sincerely,

Aleksandra Rebic

St. Sava Serbian Orthodox Monastery and Memorial Park
Libertyville, IL U.S.A.
Photo by Aleksandra Rebic May 19, 2012
 
 
 
 
Co-chairs for this event are
Mira Grubnic and Slavojka Ivankovich.
 
Mira can be reached at (219) 226-1690
and Slavojka at (661) 888-1024
 
FOR MORE INFORMATION.
 
***** 

Group photo of Serbian children at a WWII Displaced Person's Camp
in Germany 1948-1950
Photo courtesy of Milan Kecman.
 
*****
 
Please visit
 
 
on Facebook.
 
GOD BLESS THE CHETNIKS
AND THEIR FAMILIES!
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****


ТРИБИНА "СРБИЈА 1914-2014" / Храм Светог Саве - Београд Понедељак 2. Јун 2014. 19 Часова / Српски Либерални Савет

0
0
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine! / "Telegraf" June 5, 2014

0
0
Telegraf.rs
Katarina Vuković
June 5, 2014

Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu.

 Foto-ilustracija Marko Todorović
 
Nimalo slučajno, po želji autora izložbeU ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danas Istorijski muzej Srbije.
 
Foto-Marko Todorović
 
U najmračnijoj od svih soba improvizovane kuće terora nalazi se postavka, ove najteže među teškim pričama iz perioda “imitacije staljinizma” ili kako su ga kasnije zvali – totalitarizma na Titov način.

Sa zidova nas posmatraju lica nekih od 56.000 žrtava koje je za svega devet godina mučki, bez suđenja, likvidirala Ozna.

Foto-Marko Todorović
 
Među njima – sveštenici, đaci, čuveni glumci (poput Ace Cvetkovića), književnici (poput Svetislava Stefanovića), šef Crvenog krsta Petar Zec, brojni profesori univerziteta, domaćice, radnici…

Sistem je, prema rečima autora izložbe, bio jednostavan. Među one za koje se znalo da su izdajnici, i koji bi u svakom sistemu bili kažnjeni upisalo bi se poneko zvučno nemačko prezime i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše.

Spiskovi su javno objavljivani na stubovima (prim.aut. kakve i danas imamo prilike da vidimo u Knez Mihailovoj), a onda bi se kretalo “u akciju”.

Foto-Marko Todorović
 
Dok stupamo podom na kojem je crnim kstićima obeleženo svih 211 tajnih grobnica na iscrtanoj karti Srbije, ispred nas, na velikom ekranu, teče film o streljanju na Bagdali u Kruševcu (krajem 1944. godine).

- Ovde su ih sve poređali i s osmehom na licu streljali – objašnjava jedan od svedoka iz dokumentarca, a kao da se na njegove reči nastavlja, priču za Telegraf počinje Cvetković:

Foto-Marko Todorović

- Ovo je prvi put da su javnosti pokazane knjige streljanih i izložena svedočanstva žrtava pred smrt. Članovi tajne policije, iz ličnih osveta ili zbog partijskog napredovanja, likvidirali su oko 56.000 ljudi. Od toga, više od 30.000, streljanjem. Oko 3.000 njih stradalo je nakon farsičnih sudskih procesa u kojima su unapred bili osuđivani, a ostatak je završio u logorima i zatvorima, u Gradiški, Bileći, Stolcu, na Golom Otoku, Zabeli u Požarevcu (kroz koju je prošlo više od 40.000 ljudi), Ramskom ritu gde se nalazio logor za žene – otkriva autor izložbe.

On dodaje da pomenuti broj žrtava nije konačan, kao i da su popisi koje nam pokazuje, u najvećem delu napravljeni na osnovu knjiga i spiskova koje je pravila Ozna.

Foto-Marko Todorović
 
Prema Srđanovim rečima, paradigma mladih stradalnika svakako je učenik Trgovačke akademije, mladi fudbaler Savo Popović (1927 – 1946) iz Obrenovca, na čije poslednje poruke ispisane majci na jastučnici i donjem vešu nailazimo u prvom staklenom izložbenom delu.

Saznajemo da je ovaj momak kojem je bilo svega 19 godina kada je stradao, ubijen zbog “neprijateljskog delovanja”. A istina je da je kao mladi opozicionar “samo razmišljao drugačije”.

U krajnje potresnim redovima, između ostalog, Savo je poručio roditeljima “da se ne sekiraju, a da on nikoga niije ni ubio, ni pokrao te da uzdignute glave odlazi”.

Foto-Marko Todorović
 
Po likvidaciji, političke osuđenike je bilo zabranjeno sahranjivati, a samo na teritoriji Beograda bilo je dvadesetak polutajnih grobnica u koje su odlagani leševi. Za njih su znali svi iz kraja, ali o tome nije smelo da se priča.

- U Šapcu su žrtve bacane s mosta na Savi, u Kragujevcu se pri izgradnji fabrike “Fiat” nailazilo na kosti – priča Cvetković pokazujući nam mapu grobova preko kojih su podizani parkovi i dodajući da je jedino u Boljevcu, posle silnih muka izvršena ekshumacija.

Kao ilustraciju apsurdnosti u kojoj su se nalazili optuženi pošto bi saznali da će ih zatvoriti, Cvetković navodi priču o čuvenom slikaru, profesoru i dekanu Branku Popoviću.

 Foto-Marko Todorović
 
 - Branko Popović je bio slikar i profesor istorije umetnosti na Arhitekturi. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu i odlikovan francuskom “Legijom časti s palmama”. Drugi svetski rat ga je zatekao na položaju dekana Tehničkog fakulteta. Baš na dan oslobođenja Beograda, 20. oktobra 1944, pripadnici Ozne su ga odveli u Upravu grada. Odatle mu se gubi trag. “Politika” i “Borba” su 27. novembra iste godine objavile da je profesor Branko Popović streljan kao “narodni neprijatelj” - priča Srđan nastavljajući:

- Odmah je konfiskovana njegova kuća u Ulici cara Uroša koja je ubrzo srušena. Malo je poznato da je Popović dobio dojavu od svog prijatelja da će ga uhapsiti, ali da on nije želeo da beži, jer nije verovao da će mu iko nauditi. Mislio je da će u najgorem slučaju biti izveden na sud i da će dokazati svoju nevinost.


(Katarina Vuković)


http://www.telegraf.rs/vesti/1102305-otkrivamo-ozna-ubila-56-000-jugoslovena-izmedju-1944-i-1952-godine-foto


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Nastavak rehabilitacije Mihailovića u septembru [2014] / "RTS - Radio-Televizija Srbije" June 6, 2014

0
0



RTS - Radio-Televizija Srbije
June 6, 2014

Pošto je Više javno tužilaštvo zatražilo uvid u spise predmeta, proces rehabilitacije Draže Mihailovića biće nastavljen u 18 septembra [2014].

Na današnjem ročištu ponovo se nisu pojavili Mihailovićev unuk Vojislav Mihajlović i profesorka međunarodnog prava Smilja Avramov, koji su jedni od pokretača procesa rehabilitacije, prenosi Beta.

Kako je rečeno u Višem sudu, s obzirom da se oni po drugi put nisu odazvali pozivu, sud je odlučio da se njihova svedočenja izuzmu iz dokaza i neće ih više pozivati.

Zahtev za rehabilitaciju su 2006. godine podneli Vojislav Mihailović, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini.

Zahtevom je zatraženo poništenje presude od 15. jula 1946. godine, kojom je Mihailović osuđen na smrt zbog kolaboracije s nacističkim okupatorima i kojom su mu oduzeta sva građanska prava.

Postupak za rehabilitaciju je počeo 16. septembra 2010. godine.

Sa postupkom se do sada dva puta zastajalo. Prvi put se čekalo utvrđivanje tačnog dana streljanja Mihailovića, a drugi put zbog krivičnih prijava za lažno svedočenje protiv dva svedoka koje je podneo Savez antifašista Srbije.

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu kao datum Mihailovićeve smrti utvrđen je 17. jul 1946. godine.


http://ртс.срб/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/1617520/Nastavak+rehabilitacije+Mihailovi%C4%87a+u+septembru.html?tts=yes


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Tužilaštvo odložilo Dražinu rehabilitaciju / "Novosti" June 7, 2014

0
0
Novosti
E. Radosavljević
June 7, 2014

Posle osmogodišnjeg postupka za vraćanje časti vođi ravnogorskog pokreta, Više tužilaštvo juče u Beogradu tražilo da se umeša.

General Mihailović na suđenju u Beogradu održanom u leto 1946. godine
 
UMESTO da se osmogodišnji postupak rehabilitacije komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića juče okonča u Višem sudu u Beogradu, kako je i bilo planirano, punu sudnicu advokata i njegovih sledbenika, dočekalo je iznenađenje - tužilaštvo je prvi put tražilo da se umeša u ovaj process!
 
Advokat Zoran Živanović, koji je i podneo predlog da se Čiči zbog nepravičnog suđenja vrate čast i ugled, podsetio je da je Apelacioni sud zauzeo stav da je rehabilitacija jednostranački postupak, u kome nema mesta za umešača.
 
- Prema Zakonu o parničnom postupku - usprotivio se odmah Živanović - umešač može da uđe u spor ako ima interes da neka strana uspe u njemu. Ako je tužilac na našoj strani, mi mu zahvaljujemo, ali smatramo da to nije potrebno, a ako je na suprotnoj, onda se protivimo.
 
I Oliver Antić, profesor Pravnog fakulteta, koji se pridružio zahtevu za rehabilitaciju bio je „protiv“. Prema njegovim rečima, zahtev Višeg tužilaštva u Beogradu predstavlja zloupotrebu procesnih prava, koja je usmerena na odugovlačenje postupka.
 
Predsednik veća sudija Aleksandar Ivanović dao je potom reč i zameniku tužioca Goranu Rašiću da usmeno izloži svoj zahtev. Rašić je objasnio da je „Javno tužilaštvo našlo da postoji interes da prati postupak, bez namere da se pripoji jednoj ili drugoj strani“.
 
Ovo obrazloženje tužioca isprovociralo je desetak starina koji ne propuštaju ročišta za rehabilitaciju. Jedni su pitali gde je bio osam godina, a drugi sugerisali da postupak može da prati iz publike, a ne da ga odugovlači.
 
Sudija Ivanović podsetio je zatim da se ovaj postupak sudi po starom zakonu i da je zbog toga jednostranački. Rekao je i da je sud izveo nekoliko stotina dokaza koji su do sada bili predloženi, i da predlagači rehabilitacije ne predlažu izvođenje novih dokaza. I zamenik tužioca Rašić, koji se juče pojavio prvi put u sudnici, rekao je da nema novih predloga, ali da ne može odmah da se izjasni da li će tražiti uvid u spise predmeta.
 
Jučerašnje ročište je odloženo, a novo je zakazano za 18. septembar. U međuvrememnu, sud bi trebalo da odluči i da li tužilaštvo uopšte može da ima neku ulogu u ovom postupku.
 
CILJ SATANIZACIJA
 
Iskaz Slobodana Đurića, predsednika Udruženja političkih zatvorenika i žrtava komunizma, koji je takođe tražio da Draži vrate čast i ugled, pao je juče u drugi plan. On je ispričao kako je cilj ondašnjih vlasti bio da se Mihailović satanizuje, da ne bude razlike, kako je objasnio, „između njega i Ante Pavelića“.
 
Sud je juče odustao od svedočenja Vojislava Mihailovića, Smilje Avramov i Milisava Samardžića koji su takođe tražili rehabilitaciju, ali se nisu pojavili ni na jednom ročištu, uprkos tome što su bili uredno pozivani.
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me atravnagora@hotmail.com
 
*****

Чувена песма "Спремте се спремте четници"спевана је у знак сећања на ову битку. / 107 година од битке у селу Дренову. 09. јуна (27. маја по старом календару) 1907. године.

0
0
 
"107 година од битке у селу Дренову. 09. јуна (27. маја по старом календару) 1907. године, наши четници под командом војвода Јована Бабунског и Василија Трбића уништили су бугарску комитску чету војводе Стевана Димитрова."
 
Чувена песма
 
"Спремте се спремте четници"
 
спевана је у знак сећања на ову битку.
 
 
 
na
Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

CELEBRATING 200 YEARS OF SERBS IN AMERICA! Philadelphia June 27-29, 2014 / 200 година присуства Срба у Америци!

0
0

Join us in Celebrating 200 Years of Serbs in America!

The celebration of 200 years of Serbs in America will be held on Vidovdan, June 28, 2014 in the city of Philadelphia, in front of the Independence Hall where both the declaration of American independence and the founding of the Constitution took place.

 

It has been two centuries since the first Serb, Djordje Sagic, also known as Judge George Fisher, arrived to America through the Port of Philadelphia. The first period of immigration dated from 1820 to 1880. The early immigrants who came in larger numbers to America, came mostly from the coast of Montenegro (The Bay of Kotor) and Dalmatia known for their long-time seafaring tradition. The second period of immigration dated from the 1880s to the second decade of the twentieth century.

 

Many immigrants were without any specific qualifications (many of them were illiterate, without knowledge of English), and they found jobs in mines and the steel industry. There were no labor organizations at that time, no health insurance, and no social security. They needed some kind of insurance to protect themselves and their families. The first Serbian benevolent society in Pennsylvania was established in McKeesport: The Serbian Orthodox Fraternal Society No. 1, and it joined already existing the Russian Orthodox Fraternal Society. In 1901, Sava Hajdin explored an idea of setting up an independent federation of Serbian fraternal societies. Sava Hajdin founded the Serbian Orthodox Federation Srbobran on June 2, 1901. On the convention in 1929 it was named by the Serb National Federation (united Srbobran, Sloboda, Sloga, and Svesna Srbadija). One of the most important contributions of the Serb National Federation to the promotion of Serbian interests in the North America is its official organ the American Srbobran, the oldest continuously published Serbian newspaper in the North American continent.

 

There are three most important elements of a foundation of the Serbian identity in the U.S.: the Orthodox Christian Faith, the Serbian heritage, and the American democratic tradition.

 

The Tesla Science foundation from Philadelphia invites all Serbian organizations, institutions, churches, and individuals to participate in the historical celebration of 200 years when the first Serb arrived to America. The primary goal of this greatest Serbian event in the U.S. is to celebrate the Serbian culture, arts, sciences, sports and business as well as contributions of all known and unknown men and women of Serbian heritage, organizations, institutions, and the Serbian Orthodox Churches. We will welcome all organizations, institutions, churches, media and individuals to submit their proposals, programs or projects at phillyvidovdan2014@gmail.com

*****

200 година присуства Срба у Америци!

Придружитe се овoј историјскоj прослави!

Теслина научна фондација из Филаделфије има част да организује историјску прославу поводом обележавања 200 година од досељавања првог Србина у САД-у 28 јуна 2014. године у Филаделфији. На Видовдан 2014. године ће се навршити два века од како је први Србин, Ђорђе Шагић, касније назван Џорџ Фишер, званично се доселио у САД у Филаделфију. Прослава ће бити одржана на најважнијем историјском месту у Филаделфији у сали Независности где је проглашена америчка независност и донесен устав Америке.

 

Ђорђе Шагић је био борац за независност Тексаса и Новог Мексика, директор царине, амерички судија и оснивач првих српских организација и цркава у Калифорнији. Након Шагића, у САД је пристигло милион људи који су се највише населили о области Чикага и у држави Пенсилванији. Огроман број наших људи су постали успешни и заслужни грађани Америке: девет конгресмена, шест добитника Оскара, четири добитника Пулицерове награде и на хиљаде хероја америчке војске. Изграђено је стотину храмова Српске православне цркве који су имали најважнију улогу у очувању српског етничког и верског идентитета.

 

На Видовдан 2014. године неће бити обележен само исгоријски датум досељавања првог Србина у САД, Ђорђа Шагића, већ и допринос који су дали сви знаменити Срби, српске организације и цркве. Током прославе биће приређено мноштво културних догађаја од великог концерта на којем ће се представити српска култура у САД-у, изложбе о српским досељеницима, знамененитим људима и организацијама, откривању споменика Николи Тесли које је поклонила српска влада до сајма привреде и туризма. Обележиће се 100 година од почетка Првог светског рата који је био ослободички рат за српски народ, о пријатељству српског и америчког народа, о историји америчко-српских односа и посебно о значају мобилизације 16.000 српских исељеника у САД током Првог светског рата што су организовали председник Вудру Вилсон и научник Михајло Пупин.

 

Теслина научна фондација као носилац прославе 200 година од досељавања првог Србина у САД Вас подсећа је ова прослава празник свих нас у Америци. На њему ће као гости учествовати представници Владе Републике Србије и Републике Српске као и друге званице из Србије и Америке.

 

ПОЗИВАМО Вас да Вашим учешћем увеличате ову историјску прославу за наш народ у Америци представљањем Ваше организације, друштва или удружења, културне секције, фолклора, музичаре и певаче, предаваче и говорнике како бих показали америчкој јавности најлепше лице српског народа и како бих нашим потомцима оставили завет да су Срби градили Америку и свет.

 

ПРИЈАВИТЕ се са Вашим програмом Теслиној научној фондацији. О прослави 200 година присуства Срба у Америци биће снимљен филм и написана књига како би се овековечио овај историјски догађај.

 

С нестрпљењем ОЧЕКУЈЕМО Ваше предлоге и пријаве.

 

Покажимо нашу СЛОГУ и СНАГУ како би указали на значај и допринос српске културе, науке, бизниса и спорта америчком друштву и свету у целини.

 

Никола Лончар са Организационим одбором манифестације.

 

PhillyVidovdan2014@Gmail.com

*****

WWW.PHILLYVIDOVDAN.COM

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****


На стогодишњој родољубивој стази / Српскa народнa одбранa / June 10, 2014

0
0



Пише: Рада Лончар – Драган Ћирић

У Другом светском рату, када је фашистичка Немачка априла 1941. сломила и распарчала Краљевину Југославију, а Србију окупирала, родољубиви Срби у Америци, на иницијативу чувеног српског песника и дипломате Јована Дучића, а уз помоћ националних првака тога доба обнављају рад Српске народне одбране.

Он је у лето 1941. стигао из Мадрида у Чикаго и у Америци ће провести две последње године живота. Умро је 1943, да би његови посмртни остаци тек 2001. били пренети у родно Требиње, опет захваљујући и уз учествовање Српске народне одбране из Америке.

Те 1941.г подвучено је да "Српска народна одбрана у Америци стоји на патриотском, националном, културном и хришћанско-хуманом терену, што је у складу са вековним традицијама о тежњама демократске америчке нације". Поручено је да се СНО неће партијски опредељивати ни за једну политичку опцију у САД. Поред свог патриотско-културног карактера, како се наводи у Меморандуму,"Српска народна одбрана настојаће, да свуда и на сваком месту истакне и свој хумани задатак".

На састанку америчких Срба, 13. новембра, у цркви Светог Христовог васкрсења у Чикагу, за председника обновљене Српске народне одбране изабран је песников стриц, фабрикант Михаило Дучић. Први конгрес СНО одржан је потом у манастиру Светог Саве у Либертивилу, на Видовдан, 28. јуна 1942. Окупило се око 6.000 Срба из свих крајева Америке. Тог дана је за даље активности СНО прикупљено око 10.000 ондашњих долара, што одговара вредности данашњих 140.000 долара. Поред владике Дионисија, конзула Војислава Мирковића, бизнисмена Михаила Дучића, песника Јована Дучића, амбасадора Константина Фотића и других, главни говорник био је Блис Лејн, амерички амбасадор у Београду. Амбасадор Лејн је учеснике овог скупа упознао са многим појединостима стања и догађајима у окупираној Југославији, осврћући се посебно на усташке покоље Срба.

Током Другог светског рата СНО у Америци подржала је народну краљевску војску под командом ђенерала Драгољуба Михаиловића.

По завршетку Другог светског рата, избегли испод мача комунизма, десетине хиљада српских антикомунистичких бораца и чланова њихових породица нашли су се расејани по разним европским логорима које су западни савезници отворили за избеглице из Југославије и других земаља тек ослобођене Европе.

"Амерички Срби нису остали равнодушни према судбини и патњама своје браће. Трудили су се да им помогну у границама могућности. Слали су им стотине и стотине сандука брижљиво упаковане робе. А што је најважније, они су, под руководством Михаила Дучића и његовог неуморног сарадника Луке Пејовића, преко Српске народне одбране, у сарадњи са тадашњом америчко-канадском епархијом Српске православне цркве и Српским народним савезом - довели велики број Срба у Америку и тиме им обезбедили живот достојан човека.

С обзиром на активности СНО-а, које су имале за циљ неговање и јачање српске националне свести и православног духа међу Србима у Америци, као и повезивање антикомунистички оријентисаног српског расејања широм емиграције, лидери и угледници Српске народне одбране уопште нису били по вољи нових власти у Југославији. Неки од њих су често били мета њихове Службе државне безбедности, мора се рећи, озлоглашене у српској емиграцији. Зачетку ове службе, познатој као ОЗНА, а потом УДБА, приписују се бездушне ликвидације српских националних првака широм расејања.

Та стална опасност, међутим, није обесхрабрила СНО и ова организација у Америци је са још већим жаром наставила да потпомаже материјални и духовни препород Српства. У сарадњи са Српском православном црквом, СНО учествује у реконструкцији цркава, манастира и храмова, како у Америци тако и у отаџбини, а одбори Српске народне одбране континуирано ничу широм Сједињених Америчких Држава.

О раду СНО-а најпре је извештавао "Американски Србобран", основан још 1906, а 1952. године ова национална и патриотска српска организација покреће свој лист под називом "Слобода". Овај лист редовно излази до данас, некада недељно, а сада два пута сваког месеца.

Током крвавог распада СФРЈ, ратних дешавања на њеним просторима, међународне сатанизације и изолације српског народа, СНО је настојала да у америчким институцијама заступа и брани интересе сународника у отаџбини. Те активности су настављене и кад су избили сукоби на Косову и НАТО почео бомбардовање Србије, иако су САД биле главна сила у тој операцији.

Осим тога, СНО свесрдно помаже српску ратну сирочад. У последњој деценији 20. века послата је помоћ избеглицама из Крајине, Босне и са Косова и Метохије у вредности од више стотина хиљада долара. Пре десет година, Српска народна одбрана је основала и сопствени фонд "Михајло Пупин", из којег сваке године додељује Светосавске стипендије у виду једнократне помоћи. Овај фонд годишње награђује 20 најбољих и најталентованијих студената у отаџбини и до сада је том циљу помогла са 100.000 долара. Упутила је помоћ за обнову болнице у Краљеву после земљотреса и помоћ угроженима од $25.000. Основала фонд за награду проналажења гроба ђенерала Михаиловића од $100.000 долара. Помогла народ Подриња и Семберије после поплава. Помогла обнову манастира Жиче поводом 800 година постојања и многим црквама и манастирима. СНО у Америци је носилац Ордена Св. Саве Првог реда. Доделила свој једини Орден СНО Новаку Ђоковићу као узорном Србину за проношење Српства у свету... Упоредо са свим тим активностима, ова организација неуморно ради и на очувању српског културног блага у расејању. Њен садашњи председник Славко Пановић стамено стоји на месту својих славних претходника, водећи ову организацију Срба стазама свете српске слоге и предачких завештања.

По својим уверењима, Српска народна одбрана у Америци је истинска патриотска и национална организација, а по својим делима изузетна потпора Српству уопште, како у расејању тако и у Отаџбини.

http://www.snd-us.com/index.php/aktivnosti/vesti/9-snd-vesti/123-na-stogodisnjoj-rodoljubivoj-stazi

 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

PROTEST / Na stranicama Nacionalne Geografije "osvanuo" je neprimeren komunistički propagandni tekst kojim se ponovo i ponovo veličaju komunistički zločinci / Jovan Njegović Drndak June 13, 2014

0
0
Jovan Njegović Drndak piše:

Poštovani prijatelji,

Na stranicama Nacionalne geografije"osvanuo" je neprimeren komunistički propagandni tekst kojim se ponovo i ponovo veličaju komunistički zločinci. Molim da svojim uticajem apelujete kod udruženja Ravnogoraca i Srpskih antikomunističkih organizacija u svetu kako bi se  uputilo  protestno pismo uredništvu Nacionalne Geografije kako u Sjedinjenim Državama tako i predstavništvu Nacionale Geografije za Srbiju. Sporni i sramni tekst se nalazi na sledećem linku http://www.nationalgeographic.rs/index.php?news=3001.

Treba potsjetiti na herojsku borbu Srpskih četnika i  na spasavanje 500 američkih pilota od strane Srpskih četnika Draze Mihailovića. Velicanje zločinaca poput Save Kovačevića je nedopustivo.
 
Jovan Njegović Drndak
June 13, 2014

*****                                                                      

"Na današnji dan, 13. jun"
NATIONAL GEOGRAPHIC SRBIJA
June 13, 2014

Sava Kovačević

13. juna 1943. godine u bici na Sutjesci u Drugom svetskom ratu u jurišu na nemačke bunkere poginuo komandant Treće divizije i član Vrhovnog Štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije Sava Kovačević, čija je hrabrost još za života prerasla u legendu.

U najtežem periodu Pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. godine, Sava je postavljen za komandanta Treće udarne divizije. Diviziji je tada pao najteži zadatak - da bude zaštitnica Glavne operativne grupe, da štiti Centralnu bolnicu i izvrši proboj iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinom komandom, divizija se borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji, i učinila sve da spase ranjenike i izvrši druge zadatke. Činjeni su pokušaji da se nađe pogodna mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali reka Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i napravljen pokušaj da se na levoj obali Sutjeske obrazuje mostobran. Dana 13. juna, glavne snage divizije su pošle u opšti napad na levoj obali Sutjeske - divizija je uspela da potisne neprijatelja, ali ne i da slomi njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj - s Pratećom četom i grupom kurira izbio je u prvi streljački stroj, zapovedio juriš, i pucajući iz puškomitraljeza, pošao napred i pao pokošen neprijateljevim rafalima.

Odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, 6. jula 1943. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ. Odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza odlikovan je Ordenom Kutuzova. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 29-31 o proglašenju Save Kovačevića za narodnog heroja piše:

"Na osnovu riješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Savi Kovačeviću, komandantu III udarne divizije, koji je poginuo junačkom smrđu juna mjeseca 1943 g., kod Vrbnice jurišajući na čelu svojih boraca na neprijateljske bunkere pri probijanju neprijateljskog obruča. Slava velikom crnogorskom junaku drugu Savi Kovačeviću!"

http://www.nationalgeographic.rs/index.php?news=3001


*****

VREME
Ivica Đurović
May 16, 2013

Kultura sećanja – 70 godina bitke na Sutjesci

Partizani nisu bili antifašisti

Svakako je ova bitka najtragičnija epopeja tog krvavog rata. U planinskom području Sutjeske u maju i junu 1943. godine od oko 20.000 Titovih partizana, od kojih 4000 ranjenika, gotovo polovina je poginula. Najveću odgovornost za ovako tragičan epilog snosi sam Tito, koji je do poslednjeg trenutka verovao u potpisani sporazum sa Nemcima iz marta 1943. godine, kao što je i Staljin verovao sporazumu Ribentrop–Molotov iz 1939. Uz sav pijetet prema ogromnim žrtvama koje su pretrpeli Titovi partizani, ipak se mora konstatovati da taj pokret primarno nije bio antifašistički. Prevashodni Titov cilj je bio osvajanje vlasti u Jugoslaviji a najveći protivnici su mu na tom putu bili četnici. Kako drugačije tumačiti Titovo grčevito protivljenje eventualnom iskrcavanju saveznika na jadransku obalu, a sa druge strane se vodi intenzivna prepiska sa Staljinom (5. jul 1944) u kojoj se traži da Crvena armija preko Rumunije uđe u Srbiju. Tito nije krio da mu je rešavanje problema Srbije bilo najvažnije u stvaranju socijalističke Jugoslavije. Jedan od mitova bitke na Sutjesci je i herojska pogibija Save Kovačevića. Zarad istine, mora se nešto reći o njegovom učešću u paljenju sela u Katunskoj nahiji u proleće 1942. Po naređenju Milovana Đilasa, Sava Kovačević i Mitar Bakić su tada počinili zastrašujuće zločine, kada su spaljena sva sela koja su bila pod četničkim uticajem. Donji Zagarać i Ozrinići su tada spaljeni do temelja a Sava Kovačević kao plahovit čovek tada nije imao milosti prema ženama i deci.

Ivica Đurović

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1114812


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Записник са рочишта генералу Михаиловицу / Zapisnik sa rocista generalu Mihailovicu June 6, 2014 Beograd

0
0

 Осма година процеса...
 
 
Записник је власништво српског либералног савета

Kliknite na svaku "sliku" da vidite bolje.


Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 1 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 2 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 3 of 5

Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 4 of 5

 Zapisnik Draza Rehabilitation Belgrade June 6, 2014 SLS Page 5 of 5



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****
 

TRIBINA - ČEMU (BEZ)UMNA IZLOŽBA U IME NARODA!? / Četvrtak 19. Jun 2014. Beograd

0
0

 
 
 
Sa velikim zadovoljstvom Vas pozivamo da u četvrtak 19.06.2014. godine u 18:00 dodjete na tribinu:

ČEMU (BEZ)UMNA IZLOŽBA U IME NARODA!?

Diskusija o karakteru izložbe sa njenim kritičarima kao i potrebi sučavanja sa totalitarnim nasleđem.

Učestvuju:
 
dr Predrag Marković, istoričar
Mijat Lakićević, novinar
Zlatko Paković, novinar
dr Srđan Cvetković, istoričar



Istorijski Muzej Srbije
Trg Nikole Pašića 11, Belgrade, Serbia

na Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

VIDEO: GEN. MIHAILOVICH honored in U.S. Congress June 11, 2014 / Congressman TED POE of Texas - "Today, I want to commemorate one of our most important allies: the people of Serbia." / CONGRESSIONAL RECORD / Američki Kongresmen Ted Poe: Srbi su jedan od najvažnijih saveznika SAD

0
0
United States Congressional Record
113th Congress
Washington June 11, 2014
Congressman Lloyd "Ted" Poe (R-Texas 2nd District)
U.S. - SERBIAN ALLIANCE

Honorable Lloyd "Ted" Poe
(R-Texas 2nd District)
U.S. House of Representatives
Photo courtesy of:
 
 Hon. Ted Poe (R-TX 2) Congressional Record June 11, 2014 Page 1 of 2
 
Hon. Ted Poe (R-TX 2) Congressional Record June 11, 2014 Page 2 of 2
 
Congressional Record courtesy of Danielle Sremac
and the SERBIAN INSTITUTE
 
HONORABLE TED POE OF TEXAS
House of Representatives
U.S.-SERBIAN ALLIANCE
June 11, 2014
 
Mr. Speaker, since our founding, Americans have always had to fight for the liberty and freedom that we have. Throughout our history, we have had allies from other parts of the world on our side ready to help us, and we have been ready to help them stand together for freedom over tyranny.
 
Today, I want to commemorate one of our most important allies: the people of Serbia. For more than 130 years, we have had a close relationship with the Serbian people.
 
I have on my staff here in Washington a Serbian American, Blair Bjellos, who is my victim's advocate. When I was in Texas as a judge, my chief of staff, Elaine Dudich Stolte, who now runs the best children's assessment center in the world, worked for me. Both are of Serbian descent.
 
Our friendship with the Serbians is based on our shared belief in democracy and standing up for liberty. During both World War I and World War II, our two countries fought on the same battlefield and our people shared and shed blood together. Because of that brotherhood, we have a special relationship.
 
During World War I, Austria-Hungary tried to pick a fight with Serbia, through the July Ultimatum. Of course, the Ultimatum wasn't a deal at all, and it was purposely unacceptable and meant to provoke a war with the two nations. Despite being 10 times smaller than Austria- Hungary, Serbia, an independent, freedom-loving nation, refused to back down to the aggressor. Like a true David versus Goliath, the Serbian people fought valiantly with us against the central powers in World War I. In the end, 25 percent of the Serbian population was killed during that war.
 
Despite the toll World War I took on Serbia, when World War II started, they were allies again. There are numerous accounts of bravery that the Serbs conducted during World War II, and a lot of that was not known to the world until recently. I just want to talk about one of those.
 
Perhaps the most inspiring report of bravery and brotherhood was shown during the Halyard Mission, when Serbian General Draza Mihailovich and Serbian American George Vujnovich led a mission to save American pilots that had been shot down by Nazi planes behind the lines in Serbia.
 
In 1944, hundreds of B-17 and B-24 fighter pilots and their crews were shot down by the Nazi Luftwaffe over what we now know as Serbia. General Mihailovich immediately began finding those pilots and members of the crew and hid them in barns and farmhouses throughout Serbia, wherever he could find them shelter. He and his men and local Serbian civilians hid our troops. They risked their lives in doing so, and many of them later paid the consequences when the Nazis found out about it.
 
When Mihailovich radioed Washington to alert them of his actions, here in the United States, Vujnovich, an OSS agent of Serbian descent, found out and planned a daring rescue mission. Vujnovich would train Allied Forces on how to act like Serbs and sneak them into Nazi territory to save the downed pilots and their crews. Once in, they would help guide U.S. planes into the country to pick up the downed pilots.
 
With the help of local Serbs, the undercover U.S. soldiers and General Mihailovich built a makeshift runway in just 9 days. They had no sophisticated tools or machinery. They just used oxen, wagons, brute strength, and the tools that they could find. Over the next 6 months, Allied planes flew right under Nazi noses to land on that crude airstrip.
 
I was most fortunate to have known one of those brave men. Serbian George Dudich was among those who risked his life to save those American downed pilots. When Mr. Dudich and his family later came to the United States after Communist Tito took over, he took time to find many of those downed pilots and crew members to meet with them once again. In total, the Halyard Mission saved 512 U.S. airmen. Not one American was lost, although many Serbs died in those rescues. Unfortunately, the United States took the wrong side after the war and we supported Tito, a communist, rather than Mihailovich, to lead Serbia.
 
We did not recognize Mihailovich's deeds until recently, and now he has been awarded the Legion of Merit; and Vujnovich, at 95 years old, received a Bronze Star from the United States.
 
Many Americans and many American Serbs served together then, and I want to congratulate the relationship and commemorate the relationship between the United States and Serbia during the wars and the relationship the two countries have today.
 
And that's just the way it is.
 
____________________
 
 
Američki Kongresmen [Ted Poe]:Srbi su jedan od najvažnijih saveznika SAD
 
There must be Justice
Branko Ilic
June 13, 2014
 
Američki Kongresmen Ted Poe  je pred Američkim Kongresom 11.06. 2014 izjavioda je jedini praviameričkisaveznik Srpskinarod
 
Usvom govoruon jeizjavioda je Srbijabilalojalnisavezniku obasvjetska rata.
 
Ističućida je u Prvom  svjetskom  ratuSrbijakao jedanod pobjednikaratapretrpjelastrašnegubitke.
 
“Netrebazaboravitivelike žrtve  koje je iSrpski narod dao i u drugomsvjetskom ratu“, kaže on.
 
TokomDrugogsvjetskog rata Srpski  narod pod vodstvom generalaDraže Mihailovićaspasio više od 500američkihpilota.
 
“General Mihailović je sa svojim ljudima spasavao pilote sakrivajući ih u Srpske kuće u selima da ih nebi pronašli nacisti”, navodi  dalje Poe.
 
Zašestmjesecitokom spasilacke misije Haliard” spašeno je 512  Amerikčih pilota.
 
“Niti jedan Američki pilot tokom misije spasavanja nije stradao dok su Srbi pretrpjeli strašne gubitke da bi se oni evakuisali bezbedno” navodi Poe.
 
Nažalost, na kraju rata smo izabrali pogrešnu stranu.
 
Odabrali smo Tita umesto Mihailovića.Nismo prepoznali njegovo požrtvovanje”,  na kraju navodi Poe.
 
 
_____________________________________
 
The speech of U.S. Congressman Ted Poe
before the House of Representatives
U.S. - SERBIA ALLIANCE
June 11, 2014
 
Kompletan video  govora Američkog Kongresmena Ted Poe pred Kongresom
 
Posted on You Tube by



http://youtu.be/p4qOry__rnI

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Ravna Gora Serbian Heritage Society presents: "100th Anniversary Commemoration of The Great War (1914-1918) and the Sacrifices of the Serbian People." / June 18, 2014 Alberta, Canada

0
0
 
 
From Mr. Bob Ivkovic of the Ravna Gora Serbian Heritage Society:
 
Dear Friends,
 
I would like to take this opportunity and  invite  you to a 100th anniversary commemoration  of The Great War (1914-1918) and the sacrifices of the  Serbian people.
 
There will be a special display of photos from World War I which have been carefully chosen for their significance from several sources including the Valjevo National Museum.
 
This evening will feature two guest speakers Scott Taylor and James Bissett , who will highlight some of their heartfelt thoughts and knowledge of WWI history.
 
There will be an open bar and refreshments.
 
Date:Wednesday 18. June 2014
Time:7:00pm
Location:St. Simeon Serbian Orthodox Church Hall (downstairs of church)
Address:16025 - 243 Ave. E, DeWinton, AB Canada
 
Event Synopsis

On Wednesday June 18th at 7pm at our St Simeon Serbian Orthodox Church, the Ravna Gora Serbian Heritage Society in conjunction with our Church committee will be hosting guest speakers Scott Taylor (military historian, author and publisher of Esprit de Corp magazine) and James Bisette (former Canadian Ambassador to Yugoslavia). They will be discussing Serbia's contribution and heroism during WW1 in honour of the 100 year commemoration. They will provide a non-Serb perspective to Serbia's contribution and sacrifice for the allied victory.

I hope you can all attend so that our hall is full and our guests can see how proud we are of our history but more importantly how proud we are of those brave Serbian men and women who sacrificed their lives for our freedom. Serbia lost one third of its population during WW1; the least we can do is honor them in attending this commemoration. These speakers will also present at various military venues during their stay but will have a special presentation for us and our guests at our new Church. Therefore, please make an effort to attend this Wednesday evening, invite some friends, both Serb and non-Serb. If you are unable to attend please pass the information along, the presentation is free and it is a great opportunity to educate your children and Canadian friends on the Serbian allied war effort.

It is important that all Serbs and their friends attend this event to show support for Canadians who represent the truth and continue to fight for the Serbian truth.

God bless,
Bob Ivkovic
Ravna Gora Serbian Heritage Society

 
on Facebook.
 
*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****
 

Annual DRAZIN DAN hosted by the Movement of Serbian Chetniks Ravne Gore (POKRET) / Schererville, Indiana Sunday July 20, 2014

0
0


PARASTOS FOR DRAZA FOLLOWING THE DIVINE LITURGY AT ST. GEORGE CHURCH WITH BANQUET AND PROGRAM AT GENERAL DRAZA MIHAILOVICH MEMORIAL HALL IN SCHERERVILLE, INDIANA
 
SUNDAY JULY 20, 2014
 
BANQUET AND PROGRAM BEGIN AT
1:00 P.M.
 
ALL PROCEEDS WILL GO DIRECTLY TO FLOOD RELIEF
IN SERBIA AND REPUBLIKA SRPSKA
 
(All food being donated by the Movement so that all donations given at the banquet will go directly for flood relief)
 
Serbian and Chetnik Flag of the Movement of Serbian Chetniks Ravne Gore (Pokret) at Chetnik Memorial Hall in Schererville, Indiana.
Photo by Aleksandra Rebic May 19, 2013
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****
 

Прослава Видовдана и парастос страдалим борцима Бококоторског корпуса у манастиру Подластва код Будве June 28, 2014 / Бане Јевтић

0
0

Прослава Видовдана и парастос страдалим борцима Бококоторског корпуса
у манастиру Подластва код Будве June 28, 2014.
Foto zahvaljujući: Bane Jevtic
 
 
Прослава Видовдана и парастос страдалим борцима Бококоторског корпуса у манастиру Подластва код Будве June 28, 2014
 
У манастиру Подластва, зборном духовном месту Грбљана надомак Будве јуче је одржано традиционално обележавање Видовдана. Простор око манастирске цркве био је препун народа и већина није могла стати у цркву тако да је већина свету Литургију пратила преко разгласа. По завршеној литургији испред манастирске цркве обављена је сеча славског колача. Било је дирљиво видети стотине људи који су положеном руком на рамена славара испред себе направила везу са онима који су у првим редовима са свештенством ломили славски колач. Јединствени и збратимљерни показали су своју дубоку прврженост видоваданском наслеђу, својим српским коренима и неугасивој традицији. После сече славског колача одржан је парастос страдалим борцима Бококоторског корпуса. Ради потсећања, 80 бораца ове славне бригаде било је на превару заробљено од партизана на крају рата и на монструозан начин поубијано у Бару. Сви побијени родољуби били су закопани у необележеној гробници у близини зидина старог барског града и тамо су чекали пуних 48 година да буду пренесени, опојани и сахрањени на достојан начин у порти манастира Подластва. Сахрана посмртних остатака ових новомученика је обављена на најсвечанији начин. Опело је обавио благопочивши патријарх Павле и митрополит Амфилохије са многобројним свештенством. Био је присутан и један руски владика који је у име руског патријарха донео грумен руске земље којим су покривене кости наших новомученика. Од тада, ево већ 23 године на велики празник, Видовдан, верни народ Грбља и околине у великом броју долази да прославе овај велики српски празник, помоле се над сенима наших страдалих бораца и одају дужну почаст.
 
Прослава Видовдана је настављена пригодном академијом где су надахнутим беседама евоциране успомене на овај велики празник, косовске страдалнике и на све оне које су у каснијим ратовима положили животе за веру православну, краља и Отаџбину. Беседници говорима и песници својим стиховима пробудили су у овим тешким данима  код присутних осећај заједништа, патриотизма и неугаслог српства. На крају гуслари и фолклорна друштва су развеселили све присутне пригодним песмама и играма. Сестринство манастира се потрудило да сви буду угошћени и под великом шатром приређен је ручак за све присутне. Захвални сестринству, организаторима из грбаљских братстава понели смо осећај задовољства и поштовања са данашње свечане, богоугодне и братском љубављу надахнуте прославе Видовдана.
 
Бане Јевтић
29. Jun 2014.
 

 
 
 
 
 
Sve slike zahvaljujući: Bane Jevtic
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com
 
*****

Okupiranom Srbijom haralo 12 vojski / "Novosti" July 6, 2014

0
0
Novosti
Boris Subašić
July 6, 2014

Dokumenti vlade Milana Nedića otkrivaju nepoznate činjenice o Drugom svetskom ratu na teritoriji Srbije. Teško je zamisliti opasnosti pod kojima se živelo. Sukob je bio kompleksan spoj okupacije i višestrukog građanskog rata.

Fotografija nastala prilikom formiranja Čegarskog korpusa
 
OPTUŽBE protiv Milana Nedića i danas se koriste za diskreditaciju celog srpskog naroda, u maniru Kominterne, kaže dr Bojan Dimitrijević, koji je u studiji "Vojska Nedićeve Srbije", u izdanju „Službenog glasnika“, obradio temu koja je ostala tabu i posle pada komunizma.
 
- Rat na ovom prostoru je bio sve samo ne jednostavan. To je bio kompleksan spoj okupacije i višestrukog građanskog rata. Samo u delu Srbije pod nemačkom okupacijom deluje najmanje 12 oružanih formacija, što stranih što domaćih - ističe dr Dimitrijević.

Dimitrijević smatra da se najkompleksniji rat u Evropi 1941-1944. vodio na teritoriji Srbije pod nemačkom okupacijom, u današnjem centralnom delu države, delu KiM oko Kosovske Mitrovice i Banatu kojim su upravljali folksdojčeri.

- Istoričari su izbegavali da se bave ovom temom jer ne daje crno-belu sliku ratnih dešavanja. Najlakše je ostati pri optužbama da su Nedićeva vlada i sve njene institucije kvislinške, iako još ne znamo kako je preživela Srbija od 1941. do 1944. u uslovima okupacije, građanskog rata, uzimanja talaca, gladi, rekviriranja useva. Kako je ta Srbija pružila utočište i hranu stotinama hiljada srpskih izbeglica iz NDH, od čega 86.000 dece. Kao i Slovencima koji su proterani iz svoje zemlje. Nedić je neosporno sarađivao s okupatorima kad je slao svoje oružane snage da se bore protiv ustanika. Ali je i sprečio da Nemci uzmu 50.000 Beograđana za taoce zbog ustaničkih akcija - kaže Dimitrijević.

On podseća da je posle aprilskog bombardovanja država Jugoslavija podeljena na banovine potpuno kolabirala. Nemačka je odredila granice okupirane Srbije. Baranju i Bačku je 1941. prepustila Hortijevim trupama koje su ih anektirale, a zatim izvodile masovne zločine, deportacije Srba i njihovo mađarizovanje. Srem je pripao nacističkoj tvorevini NDH čiji je državni program bio etničko čišćenje srpskog stanovništva.


Milan Nedić pred strojem Srpske državne straže
 
Deo Srba, ali i Hrvata iz Dalmacije koji su izbegli u Srbiju, među prvima se uključio u Srpski dobrovoljački korpus (SDK), čija je osnova bio ultrakonzervativni pokret "Zbor" Dimitrija Ljotića. SDK je bio glavni saveznik okupatora u borbi protiv komunista do njihovog proterivanja iz Srbije krajem 1941. a zatim se do 1944. fanatično borio protiv Mihailovićeve Jugoslovenske vojske u otadžbini, nazivane i "vojni četnici".

Ravnogorski pokret Nemci su tretirali kao neprijateljski i ustanički, kao i partizanski. Posle kratkog savezništva ova dva pokreta su zaratila. Oba su se borila protiv Nedićeve oružane sile formirane od ljotićevaca, bivše žandarmerije, ratnih zarobljenika na odsustvu i četnika Koste Pećanca. Nedić je nazivao partizane "agentima međunarodnog boljševizma", a ravnogorce "slugama Londona i saveznicima Moskve", koji pozivanjem Srba na ustanak žrtvuju narod stranim interesima.

Srpski dobrovoljacki korpus
 
Pećančevi "vladini četnici" i Nedićeva državna straža su bili u sukobu s Mihailovićevim "vojnim četnicima", ali su ih posle nemačke ofanzive na Ravnu goru sakrili u svoje redove i sačuvali ih od odmazde. Bilo je i lokalnih četničkih odredima koje su formirala sela radi zaštite od "divljih četnika", običnih razbojnika. Pećančevi četnici su početkom rata bili jedina snaga koja je branila Srbe u Toplici i Jablanici od šiptarskih i bugarskih bandi. Morali su da sarađuju s istim Bugarima kad su Nemci ove doveli umesto svojih garnizona koje su poslali na istočni front.

U Sandžaku je vladao haos u kome su Srbe ubijale i pljačkale muslimanske milicije, šiptarski Bali kombtar i kasnije SS divizija Skenderbeg. Protiv njih su se borili "vojni četnici", ali i ljotićevci, kad nisu ratovali međusobno. Kao i protiv šiptarskih bandi s Kosova, koje je pripojeno Velikoj Albaniji, pod patronatom Musolinijeve Italije. Kačaci su nelegalno upadali na teritoriju pod nemačkom okupacijom stižući do Brusa, ali su Nemci dovodili i "legalnu šiptarsku žandarmeriju" da čuva železničku prugu u dolini Ibra. Vermaht je u kaznenu ekspediciju protiv ustanka u Srbiji poveo 1941. ustaše iz NDH. Slično su učinili Sovjeti 1944. kad su ustaše zarobljene na Istočnom frontu presvukli i pridružili Titovim jedinicima, kao i dojučerašnje okupatore Bugare. Od "crvenih" Rusa tad su pobegli "beli" koji su u Srbiji bili organizovani u ruske zaštitne jedinice.

- Teško je i zamisliti opasnosti i haos u kome je živelo stanovništvo Srbije. Zbog mnoštva ideoloških i iskrivljenih određenja o vremenu Nedićeve vlade, ostala su nepoznata i neobjašnjena iskušenja kroz koja je prolazio srpski narod posle aprilskog rata. Naročito kontekst u kome je nastala Nedićeva vlada - kaže Dimitrijević.

Protest u Čačku 1941. godine sa zahtevom da se obustave
bratoubilačke borbe u Srbiji
 

Oficiri jugoslovenske vojske okupljeni oko Ravnogorskog pokreta od maja 1941. intenzivno su pripremali veliki ustanak verujući da će im zapadni saveznici pružiti obećanu pomoć. Tek posle napada Nemačke na SSSR i komunisti su odlučili da krenu u oružanu borbu.

- Za komuniste glavna svrha ustanka bila je da se pomognu ratni napori SSSR. Tokom leta 1941. oni su napadali gotovo isključivo organe civilne vlasti, a ne okupatore. Zatvarane su katastarske uprave, sreski sudovi i načelstva, spaljivane zemljišne knjige, uz reči "Nema više tvoje ili moje nego je sve naše". Pljačkani su ugledni domaćini, neretko i ubijani, pa se već u ovom periodu može govoriti o početnoj fazi građanskog rata u Srbiji - smatra dr Dimitrijević.

Prema nekim izvorima čak nekoliko stotina kominterninih profesionalnih revolucionara u julu 1941. došlo je u Srbiju. Njihovo obračunavanje sa svima koji su im bili sumnjivi zapanjilo je i istaknute srpske partizanske ustanike, kakav je bio Dragojlo Dudić. On je u dnevniku ostavio svedočanstvo o "anarhizmu nekih drugova" koji su ubijali sveštenike, ugledne domaćine, seoske odbornike, rezervne oficire.

- Pojedina ubistva od leta 1941. izvedena su s neviđenom bestijalnošću. Neki od izvršilaca tih ubistava nisu bili rodom iz Srbije ili nisu bili srpske nacionalnosti kao Borota, Majer, Filipović, Levi. Oni koji su učestvovali u španskom građanskom ratu kao Žikica Jovanović su bili posebno nemilosrdni. Ubistva koja su izvršili na gotovo ritualan način teško da se mogu opravdati bilo kakvom revolucionarnom misijom - kaže dr Dimitrijević.

On podseća da je zbog užasnih nemačkih represalija prema civilnom stanovništvu Draža Mihailović krajem 1941. zaustavio svoje snage. Komunistički vrh koji je vodio partizane smatrao je, pak, da su odmazde korisne za njihov pokret, jer se bežeći od nemačkih represalija sve veći broj ljudi pridružuje ustanku.

IZNUĐENA KOLABORACIJA

GENERAL Milan Nedić doveden je u avgustu 1941. iz kućnog pritvora pred nemačkog komandanta koji ga je stavio pred izbor - ili će prihvatiti da formira vladu ili će Srbija biti podeljena među susednim kvislinškim državama i nestati.

- Nedić pristaje da oformi vladu i oružane snage za borbu protiv ustanika. Ušao je u iznuđenu kolaboraciju, iako je znao da će snositi teške posledice kad dođu oslobodioci, ko god oni bili. Pristao je u nadi da će zaustaviti masovana hapšenja i pogubljenja civila u odmazdama - kaže Dimitrijević.

On naglašava da Nedićeve oružane snage nisu učestvovale u progonu jevrejskog stanovništva.
- Time se u Srbiji bavio isključivo načelnik SS policije, čak ni Vermaht nije imao uvid u njegovo delovanje. Organi Nedićeve vojske od formiranja u septembru 1941. nisu učestvovali ni u jednoj operaciji ili akciji koja je vezana za jevrejsko stanovništvo - ističe dr Dimitrijević.


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:499517-Okupiranom-Srbijom-haralo-12-vojski


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****


 

PURGING PRINCIP, THEN AND NOW / By Carl Savich / "Reiss Institute" June 17, 2014

0
0
Reiss Institute
Carl K. Savich
June 17, 2014

Hitler examines the plaque aboard Sonderzug Amerika, April 20, 1941
(Heinrich Hoffmann/Bayerische Staatsbibliothek München/Bildarchiv)

The German invaders occupied Sarajevo on April 15, 1941. Two days later, the local population looted and torched the Grand Synagogue. And on April 19, the local Germans (Volksdeutsche) removed a memorial plaque to Gavrilo Princip; it was sent to Hitler as a trophy and birthday gift.

In 1930, a memorial plaque was erected above the street corner where Gavrilo Princip assassinated Archduke Franz Ferdinand, with the following inscription:

“At this historic place Gavrilo Princip heralded freedom on Vidov-Dan, June 15 [28] June 1914”

(Serbian: „На овом историјском мјесту, Гаврило Принцип навијести слободу, на Видов-дан 15 [28] јуна 1914“)

The removal of the plaque was marked by a special ceremony. A group of ethnic Germans, wearing white shirts and ties, were photographed and filmed marching in formation and carrying a banner to the assassination site. A German newsreel shows them carrying two ladders, used to climb to the plaque. Scaffolding has been erected underneath.  Two German soldiers, part of a military band, stand with a bass drum and cymbals in front of the façade. The two Volksdeutsche remove the screws and dismantle the plaque, which they hand down to another man on the ladder. They then bring the plaque down. Two Volksdeutsche are photographed holding the plaque, as two Wehrmacht officers look on.

Volksdeutsche show off the removed memorial plaque, Sarajevo, April 1941
(via Ullstein Bild.)
 
The removal ceremony was filmed for the German newsreel Die Deutsche Wochenschau (The German Weekend Show)  number 556, for April 30, 1941. [1]

After its removal, the plaque was flown to Hitler’s mobile headquarters, the special train (Sonderzug) “Amerika”, in the Austrian town of Mönichkirchen. This was Hitler’s command post for the Axis invasion of Yugoslavia (Unternehmen Strafgericht) and Greece (Unternehmen Marita).

Three Kriegsberichter– German war correspondents – presented the plaque to Hitler on April 20, as a birthday gift. Hitler’s personal photographer, Heinrich Hoffman, took pictures of the event; they were published in the Berliner Volkszeitung, on April 24, 1941.

Hitler examines the plaque aboard Sonderzug Amerika, April 20, 1941
(Heinrich Hoffmann/Bayerische Staatsbibliothek München/Bildarchiv)
 
The photograph with the plaque first appeared in the issue 18 of the German magazine Illustrierter Beobachter, in 1941.

Subsequently, it was reprinted in 1966, in the book called  ”The Remains of the Double-Headed Eagle: On the Trail of the Lost Monarchy,” by Ernst Trost. [2]

As for the plaque itself, it was kept at the Berlin Zeughaus, the German Military Historical Museum. A photograph dated April 28, 1941 shows a German visitor observing the plaque displayed on a wall of the museum. Another part of that collection was the railway carriage from Compiegne – the very car in which the Germans signed the 1918 armistice that ended the Great War, and in which Hitler insisted the French surrender in 1940. The carriage was destroyed by the Germans in 1945. The plaque disappeared, and is presumed destroyed as well. [3]

From Godsend to Insult

In Mein Kampf, Hitler wrote at length about the Sarajevo assassination. He characterized Gavrilo Princip and the other assassins as “Slavic fanatics”. Yet he had welcomed the assassination of the Archduke, because he saw the Hapsburg heir as not a genuine German nationalist, but “the most mortal enemy of Austrian-Germanism” and the “patron of Austria’s Slavicization”. As a proponent of “Germanization,” Hitler vehemently opposed any attempt to merge the German and Slavic populations of the Hapsburg monarchy. Franz Ferdinand was considered a champion of “trialism” – a plan to elevate the monarchy’s Slavs into equal status with Germans and Hungarians.

Therefore, to opponents of “trialism” such as Hitler, the Sarajevo event was a godsend, destroying the policy of community with the Slavs – and the resulting war against Russia and Serbia was welcomed as a means to assert German dominance. Hitler was photographed in Munich on August 2, 1914, amidst a cheering and exuberant crowd after the German declaration of war against Russia.

The Great War, however, ended in Germany’s defeat and Austria-Hungary’s collapse. From the post-war collapse and devastation, Hitler emerged as a political leader whose mission was to redress German grievances with the Treaty of Versailles and the wrongs of the War Guilt Clause.

Yet though the chain of events begun in Sarajevo shaped Hitler’s life and career, the plaque celebrating “freedom” for the Serbs was an affront to him, a reminder of the defeat – like the railway carriage at Compiegne. By making the carriage the site of the French surrender, and capturing the Princip plaque as a trophy, Hitler wished to erase the insult and restore the image and dignity of Germany as he envisioned it.

British and Germans Outraged

When the plaque was unveiled, in 1930, it was met with protests and outrage from Germany – but Britain as well. The government of Yugoslavia insisted that the memorial was a private endeavor, neither endorsed nor funded by the authorities.

The Deutsche Allgemeine Zeitung called the plaque “a monstrous provocation which cannot be suffered.”

The Times of London editorialized that the assassination was “an act which was the immediate cause of the Great War, of its attendant horrors, and of the general suffering which has been its sequel.”

British historian R.W. Seton-Watson wrote that the memorial to Gavrilo Princip was “an affront to all right-thinking people.”

And in his 1932 book The Unknown War, Winston Churchill wrote:
“Princip died in prison, and a monument erected in recent years by his fellow-countrymen records his infamy and their own.”

From Hero to Villain

The Communist regime established in 1945 cast Princip as a hero of “the peoples of Yugoslavia”. In 1953, a new plaque was put up, and Princip’s (alleged) footprints were cast in the pavement on the corner where the assassination took place. The new inscription (in Serbian Cyrillic) read:

“From this place, on June 28, 1914, Gavrilo Princip’s shot expressed the people’s protest against tyranny and centuries-old desire of our peoples for freedom.”

(Serbian: “Са овога мјеста, 28. јуна 1914, Гаврило Принцип својим пуцњем изрази народни протест против тираније и вјековну тежњу наших народа за слободом”)

The 1953 monument to Gavrilo Princip, plaque and footprints.
 
Both the plaque and the footprints were demolished by Bosnian Muslims in 1992.

After the end of the civil war in Bosnia, the plaque was replaced (in 2004) by a more politically correct inscription, this time in English as well:
“From this place on June 28, 1914, Gavrilo Princip assassinated the heir to the Austro-Hungarian throne Franz Ferdinand and his wife Sofia.”


Notes

[1] Die Deutsche Wochenschau, newsreel Nr. 556 for April 30, 1941 (seen here, from 0:41 to 1:09).

[2] Original: Das blieb vom Doppeladler: auf den Spuren der versunkenen Donaumonarchie, E. Trost, Wien: Verlag Fritz Molden, 1966

[3] In October 2013, Bosnian-born journalist Muharem Bazdulj tracked down Hoffmann’s photograph and wrote a feature about the plaque’s fate for the Belgrade weekly Vreme (original here)

http://www.reiss-institute.org/articles/purging-princip-then-and-now/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

TRIBINA: "DRAGOLJUB JOVANOVIĆ - ŽIVOT ZA SLOBODU" Petak 11.07.2014. godine (July 11, 2014) Beograd / "U IME NARODA - Politička represija u Srbiji 1944–1953"

0
0



Milos Bogdanovic piše:

Dragi ljudi, pozivam sve koji su u prilci da danas po sniženoj ceni grupnog dolaska od po 100 dinara, posetite sa mnom izložbu "U ime naroda - politička represija u Srbiji 1944–1953" od 17. [18] sati, uz stručno vodjenje (objašnjavanje) od strane autora izlozba istoričara dr Srđana Cvetkovića.

Galerija ima improvizovane zatvorske sobe, makete raznih zatvora, kratke ispovesti, slike i lične stvari mnogih pobijenih ... njihove poruke porodici zapisane pred pogubljenje na odeći ... veoma bogato uredjena i veoma zanimljiva.

Adresa je Trg Nikole Pašića 11. Istorijski muzej Srbije. Beograd.

Ja sam bio dva puta i danas idem opet, jer je veoma zanimljiva.

A zatim od 18 sati (danas u PETAK 11.07.2014. godine) možete doći na tribinu:

DRAGOLJUB JOVANOVIĆ- ŽIVOT ZA SLOBODU.

Gosti :

Srđan Jovanović, unuk Dragoljuba Jovanovića
Prof. dr Jovica Trkulja, pravnik
Božidar Jakšić, sociolog
Miodrag Raičević, književnik
Dejan Milić, publicita
Dr Cvetkovic Srdjan, istoričar



U ime naroda represija u Srbiji 44-53

na Facebook.

*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at ravnagora@hotmail.com

*****

Милан Недић: председник владе „националног спаса“ у времену немачке окупације, од 1941-1944. године - влада која није могла да спречи окупатора већ само да ублажи његов сурови режим и „спасе што се спасти може“. / СРПСКИ ЛИБЕРАЈНИ САВЕТ July 8, 2014

0
0
 
СРПСКИ ЛИБЕРАЈНИ САВЕТ
УЗУН-МИРКОВА 3а
11 000 БЕОГРАД
тел 062 120 90 36
meil: sls.seobe@hotmail.com
 
Милан Недић: председник владе „националног спаса“ у времену немачке окупације, од 1941-1944. године - влада која није могла да спречи окупатора већ само да ублажи његов сурови режим и „спасе што се спасти може“.
Мерити историјске личности и догађаје савременим мерилима никада није било добро.  Како би данас били оцењени славни освајачи или средњевековни владари који су на бојним пољима мачем делили правду. На исти начин и данас, не улазећи у друтвени контекст и свестрану анализу историјских чињеница политичари желе да суде протеклим генерацијама.
Вољом идеолошких противника из зграде владе Републике Србије уклоњена је слика Милана Недића, председника владе „националног спаса“ у времену немачке окупације, од 1941-1944. године. Влада која није могла да спречи окупатора већ само да ублажи његов сурови режим и „спасе што се спасти може“. Слажемо се да његова влада има озбиљне проблеме да докаже свој демократски карактер. Формирао ју је окупатор да би себи олакшао спровођење окупационог режима и искориштавање ресурса Србије. Али није то била прва влада са „недостатком“ демократског легитимитета. Демократија је само један од облика друштвеног уређења и идеал коме тежимо. Идеал који није дуго владао у Србији. А легитимитет Милана Недића оспоравају баш они који су из само њима јасних идеолошких разлога Србију завили у црно и гурнули је у мрак полувековне комунистичке диктатуре.
Мишљења смо да је у односу на Крцуна Милан Недић хуманитарни радник, па ако се првом греси праштају због заслуга у Другом онда би Недићу исте требало опростити због заслуга у првом светском рату.
Зато мислимо вратимо слике на своја места. Парламентарна демократија је релативна новост не само у Србији и како гледати на председнике министарских савета у Србији у времена кад је скупштина била  само саветодавно тело без стварне моћи. Уколијко оснујемо комисију за испитивање подобности бојим се да би Цар Душан био неподобан због немачких плаћеника у својој војсци, Карађорђе је посекао неке турске главе и могао би изазвати дипломатски инцидент а о војводама које су својим победама уништиле једну мултикултурну и просвећену аустроугарску царевину да и не говоримо.
Сви су они већ одавно мртви, историја је дала и даваће своје судове о њима а на нама је да констатујемо да су у неком периоду били на важним положајима у овој земљи, да су радили у складу са својим уверењима са умишљајем да је то у том тренутку најбоље за ову земљу и њен народ. Не учинимо ли то остаћемо на прагу политичке зрелости у коме свака генерација верује да свет почиње баш од ње и да се не може ослонити ни на шта у својој прошлости.


У Београду 8.7.2014. Бгд.
СРПСКИ ЛИБЕРАЛНИ САВЕТ
 
*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me atravnagora@hotmail.com

*****
Viewing all 1021 articles
Browse latest View live




Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

HANGAD

MAKAKAALAM

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Re:

Re:

Re:

Re: